Šta čeka Hamas nakon Trumpovog sporazuma

Redakcija Mostar

S druge strane, izraelski premijer Benjamin Netanyahu nalazi se pod snažnim političkim pritiskom uoči parlamentarnih izbora, zbog čega bi svaka odluka o povlačenju vojske mogla izazvati ozbiljne unutrašnje političke posljedice.

Objava američkog predsjednika Donalda Trumpa o postizanju sporazuma kojim bi trebalo započeti proces razoružanja Hamasa otvorila je novo poglavlje jednog od najsloženijih sukoba današnjice.

Nakon mjeseci intenzivnih pregovora, diplomatskih posredovanja i političkih pritisaka, postignut je okvirni dogovor koji bi trebao omogućiti prekid neprijateljstava i početak obnove Pojasa Gaze.

Ipak, iako je u Washingtonu sporazum predstavljen kao veliki diplomatski uspjeh, na terenu i dalje postoji niz otvorenih pitanja koja će odlučiti hoće li dogovor zaživjeti ili će ostati još jedan neuspjeli pokušaj uspostavljanja trajnog mira.

Prema planu koji su podržale Sjedinjene Američke Države, a koji je potvrđen i Rezolucijom 2803 Vijeća sigurnosti Ujedinjenih nacija, slijedi druga faza procesa u kojoj bi se paralelno odvijali razoružanje Hamasa, povlačenje izraelskih snaga i uspostavljanje nove administracije u Gazi.

Najveća dilema odnosi se upravo na redoslijed tih koraka.

Izraelske vlasti poručuju da neće povući vojsku prije nego što se provede potpuno i provjerljivo uklanjanje vojne infrastrukture Hamasa. S druge strane, Hamas insistira da se izraelske snage prvo povuku s teritorije koju kontrolišu, nakon čega bi se moglo razgovarati o predaji dijela naoružanja.

Takav raskorak predstavlja najveću prijetnju provedbi sporazuma.

Posebnu ulogu u pregovorima imao je direktor Mirovnog odbora Nickolay Mladenov, bivši specijalni koordinator Ujedinjenih nacija za Bliski istok. On je mjesecima održavao kontakte sa svim stranama, uključujući Hamas, izraelsku vladu, Egipat, Katar i Tursku, pokušavajući pronaći model koji bi bio prihvatljiv svim učesnicima.

Mladenov je upozorio da potpisivanje sporazuma predstavlja tek početak procesa te da će njegova vrijednost biti potvrđena isključivo kroz primjenu na terenu.

U okviru dogovora planirano je formiranje Nacionalnog komiteta za administraciju Gaze, koji bi preuzeo civilno upravljanje teritorijom, dok bi međunarodne stabilizacijske snage nadzirale sigurnosnu situaciju i provedbu sporazuma.

Cilj je uspostaviti jedinstvenu administraciju, obnoviti osnovne javne službe i omogućiti nesmetanu distribuciju humanitarne pomoći stanovništvu koje već godinama trpi posljedice rata.

Analitičari smatraju da je Hamas prihvatanjem sporazuma pokušao pokazati spremnost na politički kompromis, ali istovremeno očekuje da Izrael ispuni obaveze koje se odnose na povlačenje vojske i početak rekonstrukcije razorene enklave.

S druge strane, izraelski premijer Benjamin Netanyahu nalazi se pod snažnim političkim pritiskom uoči parlamentarnih izbora, zbog čega bi svaka odluka o povlačenju vojske mogla izazvati ozbiljne unutrašnje političke posljedice.

Dodatnu neizvjesnost stvara činjenica da Hamas nema potpuno centralizovanu vojnu strukturu. Organizacija djeluje kroz više lokalnih komandi i frakcija, zbog čega ostaje otvoreno pitanje hoće li sve jedinice prihvatiti eventualnu predaju ili stavljanje naoružanja pod međunarodni nadzor.

Sporazum također predviđa nastavak razmjene zarobljenika, širenje humanitarnih koridora i početak obnove teško razorene infrastrukture, ali stručnjaci upozoravaju da će svaki naredni korak zavisiti od međusobnog povjerenja koje između dvije strane gotovo da ne postoji.

Zbog toga mnogi smatraju da najveći izazov neće biti potpisani dokument, već njegova provedba. Bez jasnog mehanizma kontrole, međunarodne verifikacije i političke volje svih učesnika, novi sporazum mogao bi završiti kao i brojni prethodni – na papiru, dok bi sukob na terenu nastavio određivati svakodnevicu stanovnika Gaze.

Komentari

Ovaj članak nije moguće komentarisati.