Razlike između Evropske unije i Sjedinjenih Američkih Država u pristupu Bosni i Hercegovini ponovo su otvorile staro pitanje koliko je zapravo održiv međunarodni okvir upravljanja u zemlji koja već tri decenije funkcioniše pod snažnim uticajem stranih aktera, piše NAP.
Najnovije nesuglasice oko uloge i izbora visokog predstavnika i političkog odnosa prema vlastima u Republici srpskoj dodatno su ogolile nedostatak jedinstvene strategije.
Slučaj Milorad Dodik postao je svojevrsni lakmus papir tih razlika. Kada su Sjedinjene Američke Države uvodile sankcije zbog secesionističke i antiustavne retorike, EU nije uspjela postići konsenzus da slijedi isti pristup. Tek pojedinačne zemlje su 'disciplinirale' Dodika.
Dok su jedni tražili oštrije mjere, drugi su insistirali na “dijalogu” i “deeskalaciji”, što je u praksi dovelo do neujednačenog pritiska na političke aktere u BiH.










