Brojni su razlozi i teme o kojima se razgovaralo, ali smo započeli upravo odnosima i općim mogućnostima funkcionisanja Doma naroda, koji se često zbog intenzivne saradnje delegata SNSD-a i HDZ-a vidi i kao ključni problem i usko grlo političkog života u institucijama BiH. O tome da li se kaje što je postao član Kolegija, Ademović govori:
Znate, smatram da je Dom naroda svojstvena prva linija u političkom smislu, a ja sam naučio na prve linije, tako da se ne bojim izazova. Što se tiče izbora u sam Kolegij, tražio sam od lidera Trojke da mi daju pismeni nalog da to trebam uraditi. Što se tiče samog funkcioniranja, ovo se ne bi moglo nazvati koalicijom, to je više neka vrsta kohabitacije. Tu ne biraš. Ona stranka koja ima člana Predsjedništva, a posebno ona stranka koja ima tri delegata u Domu naroda, nezaobilazni je partner u toj kohabitaciji ili, kako se to popularno zove, koaliciji. Zato je tu SNSD. Što se tiče našeg funkcionisanja, to zavisi od sjednice do sjednice, od teme do teme, od pitanja do pitanja. Imaju neki zakoni i neka pitanja koja ne odgovaraju njima, jednom ili drugom, pa nastojimo da postignemo dogovor. Kad ga ne možemo postići, onda sam, dok sam ja predsjedavao, u skladu s Poslovnikom zakazivao sjednice za potrebe evropskog puta i potrebe građana. A sada, kad predsjedava Čović, pokušali smo opet da napravimo dogovor, ali je, nakon što je isporučen materijal od sekretarke Doma naroda, on već izmijenio nekoliko tačaka koje se tiču Centralne izborne komisije, a ja sam protiv toga da se skinu te tačke. Što se tiče razlike između SNSD-a i HDZ-a, ona postoji. Jedni slušaju Beograd, drugi Zagreb, ali jako dobro sarađuju i nastoje da budu jedni drugima podrška, napominje Ademović i dodaje:
