"Znate, smatram da je Dom naroda svojstvena prva linija u političkom smislu, a ja sam naučio na prve linije, tako da se ne bojim izazova."
Brojni su razlozi i teme o kojima se razgovaralo, ali smo započeli upravo odnosima i općim mogućnostima funkcionisanja Doma naroda, koji se često zbog intenzivne saradnje delegata SNSD-a i HDZ-a vidi i kao ključni problem i usko grlo političkog života u institucijama BiH. O tome da li se kaje što je postao član Kolegija, Ademović govori:
Znate, smatram da je Dom naroda svojstvena prva linija u političkom smislu, a ja sam naučio na prve linije, tako da se ne bojim izazova. Što se tiče izbora u sam Kolegij, tražio sam od lidera Trojke da mi daju pismeni nalog da to trebam uraditi. Što se tiče samog funkcioniranja, ovo se ne bi moglo nazvati koalicijom, to je više neka vrsta kohabitacije. Tu ne biraš. Ona stranka koja ima člana Predsjedništva, a posebno ona stranka koja ima tri delegata u Domu naroda, nezaobilazni je partner u toj kohabitaciji ili, kako se to popularno zove, koaliciji. Zato je tu SNSD. Što se tiče našeg funkcionisanja, to zavisi od sjednice do sjednice, od teme do teme, od pitanja do pitanja. Imaju neki zakoni i neka pitanja koja ne odgovaraju njima, jednom ili drugom, pa nastojimo da postignemo dogovor. Kad ga ne možemo postići, onda sam, dok sam ja predsjedavao, u skladu s Poslovnikom zakazivao sjednice za potrebe evropskog puta i potrebe građana. A sada, kad predsjedava Čović, pokušali smo opet da napravimo dogovor, ali je, nakon što je isporučen materijal od sekretarke Doma naroda, on već izmijenio nekoliko tačaka koje se tiču Centralne izborne komisije, a ja sam protiv toga da se skinu te tačke. Što se tiče razlike između SNSD-a i HDZ-a, ona postoji. Jedni slušaju Beograd, drugi Zagreb, ali jako dobro sarađuju i nastoje da budu jedni drugima podrška, napominje Ademović i dodaje:
I jedni i drugi su znali preglasati Bošnjake i to se desilo nekoliko puta. Njihov odnos prema institucijama nije isti, ali su, naprimjer, prihvatili da zamjenik ministra sigurnosti obnaša praktično već duže vrijeme funkciju ministra u punom kapacitetu i nisam vidio da tu ima nekih problema. Dakle, saradnja je ipak između njih puno bolja nego bilo koje druge političke partije, posebno u odnosu na ove sarajevske. Ove sarajevske partije ne mogu da se dogovore oko elementarnih nekih pitanja", na početku daje preciznu analizu međusobnih odnosa stranaka unutar Doma naroda, što ima refleksiju i na ukupne političke odnose, pa potom daje vrlo oštar zaključak:
Teško bi ih bilo razdvojiti jer oni su shvatili da ovo nije građanska država, nije građanski model države. Ovdje je 1.1.1, što znači da se može napraviti zbir dva protiv jednog, a to se dešava u Domu naroda. Dakle, to je koncept države koji njima praktično odgovara. Jer ovdje idu i prema Zapadu i na sve strane, jedni i drugi, da su majorizirani, da su ugroženi. Ustvari, trenutno su ugroženi u ovom konceptu vlasti jedino Bošnjaci, jer i Vijeće ministara funkcionira na način da je potreban jedan glas iz naroda. U Domu naroda, kad se oni ujedine, onda preglasaju svaki put, napominje Ademović te tu saradnju ilustruje na primjeru Moneyvala:
Naprimjer, u situaciji oko Moneyvala, usvojeni su zakoni koji su stigli do Doma naroda. Nažalost, jedan stoji na Vijeću ministara i jednostrano je blokiran od SNSD-a. Ipak, ono što je najgore i najtragičnije je činjenica da jedan registar, koji je trebalo usvojiti u Federaciji, a pripremiti Ministarstvo pravde, oni nisu ni započeli taj posao. Ministarstvo pravde vodi HDZ i ne znam ko je kome tu išao naruku, ali evidentno je da HDZ i SNSD djeluju potpuno sinhronizovano, naglašava Ademović.
