Rat u Europi! Taj strašni krik odjeknuo je već jednom prije nešto više od trideset godina: 27. juna 1991. tenkovi Jugoslavenske Narodne Armije došli su na granice te zemlje prema Italiji i Austriji. Cilj je bio spriječiti odcjepljenje Slovenije. Može li se iz povijesti jugoslavenskih ratova izvući prognoza za Ukrajinu? Gdje su sličnosti a gdje razlike?
Ratni ciljevi: Rusija je htjela Ukrajinu brzo „obezglaviti" i postaviti marionetski režim. Taj pokušaj je propao. Umjesto toga, ruska vojska sad vodi rat po cijeloj toj zemlji. I nekoć u Jugoslaviji se ratni cilj promijenio za nekoliko dana i tjedana: najprije je vojska pokušala silom sačuvati federalnu državu. Kad to nije uspjelo počeo je u Hrvatskoj, a uskoro i u Bosni i Hercegovini rat za teritorije zemlje koja je propadala. U konačnici se 1998./1999. jedna „oslobodilačka vojska" borila za neovisnost Kosova. Ciljevi su se mijenjali, rat je ostao, piše Deutsche Welle (DW).
Pouka: ako se cilj ne ostvari dugo nema mira.
Okvirni uvjeti: Ni jedna velesila pa ni Rusija nije bila zainteresirana za raspad Jugoslavije ratom, naprotiv: sile su međusobno koordinirale svoja mirovna nastojanja – dugo vremena bezuspješno. U Vijeću sigurnosti UN-a se oštro prepiralo oko pojedinosti, ali je na kraju ipak prihvaćana zajednička rezolucija. Danas je UN paraliziran ruskim vetom. Nova svjetska sila Kina ne priključuje se osudi ruske agresije. Moskva ima atomsko oružje i prijeti njime. Za razliku od stanja prije 30 godina sada je u opasnosti svjetski mir.
Pouka: površne sličnosti kao ona između Putina i Slobodana Miloševića, kojem se samo trebalo pravovremeno suprotstaviti vojnim sredstvima, vode u zabludu.
Strategije: U Bosni je najprije srpska, a kasnije i hrvatska strana, pokušala stvoriti „etnički čista" područja. U Ukrajini ruska vojska ima cilj podjarmiti cijelu zemlju i zauzeti u najmanju ruku veliki dio te zemlje. Radi se o državi, ne o narodu. „Etničko čišćenje" nije planirano. Njega se ne bi ni moglo provesti u Ukrajini koja je 12 puta veća od Bosne i Hercegovine.
Pouka: Prihvatiti izbjeglice. Nitko se ne mora bojati da će oni zauvijek tu ostati.
Opsada: Bosanskohercegovački glavni grad Sarajevo bio je pod opsadom bosanskih Srba od aprila 1992. do septembra 1995. Cilj nije bio zauzimanje i protjerivanje stanovništva, kao u nekim manjim bosanskim gradovima. Taj grad je služio kao talac ili kao osiguranje za kasniju razmjenu teritorija. U tu svrhu Sarajevo nije moralo biti izgladnjivano ili potpuno odsječeno od opskrbe vodom i strujom; nakon dva mjeseca potpune izolacije grad je zračnim mostom neredovno opskrbljivan onim najnužnijim.
Pod opsadom je i nekoliko ukrajinskih gradova koji su puno veći nego Sarajevo. Mariupolj, koji ima podjednak broj stanovnika kao i bosansko-hercegovački glavni grad, tek je deseti ukrajinski grad po veličini. Za razliku od Sarajeva, namjera je zauzeti ukrajinske gradove. To može značiti da će stanje tamo biti još i gore nego u Sarajevu – kako bi se iznudila predaja.
Pouka: važniji od svega drugoga su koridori za opskrbu.
