Jedinstveni sindikat državnih službenika i namještenika pravosuđa Hercegovačko-neretvanskog kantona ponovo je upozorio na, kako navode, dugogodišnje zanemarivanje problema zaposlenih u pravosudnim institucijama, ističući da su loš materijalni položaj radnika, povećana složenost poslova i otežani uslovi rada doveli do ozbiljnog nezadovoljstva među uposlenicima.
Iz Sindikata podsjećaju da već dvije godine kontinuirano upozoravaju javnost i nadležne institucije na stanje u pravosuđu, ali da njihovi zahtjevi nisu naišli na adekvatan odgovor. Zbog toga je od 1. juna 2026. godine u pravosudnim institucijama u kojima Sindikat ima članove na snazi štrajk upozorenja.
Prema navodima Sindikata, umjesto otvaranja socijalnog dijaloga i razgovora o uzrocima nezadovoljstva zaposlenih, fokus nadležnih institucija usmjeren je na posljedice štrajka.
„Već trećeg dana dvosatnog štrajka upozorenja resorno ministarstvo od pravosudnih institucija traži podatke o štetama i posljedicama štrajka. Time se pažnja svjesno skreće sa stvarnih problema i razloga zbog kojih su radnici primorani na ovakav oblik borbe za svoja prava“, navode iz Sindikata.
Dodaju kako se suštinski problemi, među kojima posebno izdvajaju niske plaće i nepriznavanje složenosti poslova koje zaposleni svakodnevno obavljaju, godinama stavljaju u drugi plan.
Kritike na račun Vlade HNK
Sindikat tvrdi da je praksa Vlade Hercegovačko-neretvanskog kantona da socijalne sporove sa sindikatima ne rješava kroz pregovore, već putem sudskih postupaka.
„Ustaljena praksa Vlade HNK postala je da se socijalni dijalog ne vodi za pregovaračkim stolom nego kroz tužbe i sudske procese protiv radnika. Podsjećamo da je većina ranijih sporova završena u korist zaposlenih“, navode iz Sindikata.
Ističu da je i postupak koji se odnosi na trenutni štrajk još uvijek u toku te da se čeka odluka o mjeri osiguranja.
Prema njihovim riječima, prebacivanje odgovornosti na pravosudne institucije predstavlja pokušaj izbjegavanja direktnih pregovora sa predstavnicima radnika.
„Prava zaposlenih ne mogu biti uslovljena administrativnim pitanjima poput reprezentativnosti sindikata, dok većina uposlenika radi za minimalne plaće i svakodnevno se suočava sa egzistencijalnim problemima“, poručuju.
