Prosjačenje u Sarajevu problem je koji se uporno gura pod tepih, a sa svakom sezonom je veći, pišu Vijesti.ba.
Građani ga vide svaki dan – na raskrsnicama, ispred tržnih centara, u blizini škola i bolnica – ali reakcija sistema je uglavnom sporadična, neujednačena i potpuno nedovoljna.
Posebno zabrinjava činjenica da se u više slučajeva radi o organizovanom iskorištavanju, uključujući i prisiljavanje maloljetnika na prosjačenje.
Djeca bivaju izložena prijetnjama, fizičkom nasilju i svakodnevnoj eksploataciji, dok odrasli uzimaju novac koji su oni morali “zaraditi”. To jasno pokazuje da ono čemu svjedočimo svakodnevno nisu izolovani slučajevi, nego kriminalni obrasci koji traju godinama.
Ipak, i pored takvih saznanja, na ulicama i dalje postoji veliki broj osoba koje prose, uključujući i djecu.
Mobilni timovi i policija povremeno evidentiraju desetine djece u prosjačenju, od kojih su mnogi recidivisti, što znači da se stalno vraćaju na ulicu uprkos intervencijama.
To otvara ključno pitanje: Gdje sistem staje nakon što “evidentira” problem?
Građani s pravom imaju dojam da institucije reaguju tek kada slučaj postane skandal ili predmet istrage, umjesto da djeluju preventivno.
Socijalne službe su preopterećene, koordinacija između policije, centara za socijalni rad i pravosuđa je spora, a kaznena politika često ne djeluje odvraćajuće.
Rezultat je da se isti obrasci ponašanja ponavljaju iz godine u godinu.
