Rusija: Osvojili smo Soledar, ovo je ključni korak

Vojni stručnjak Franz-Stefan Gady s londonskog Instituta za međunarodne strateške studije smatra da je Bahmut bitan najviše zato što obje strane ponavljaju da je bitan. Rusiji, kaže, prije svega treba pobjeda kao pokazatelj da je i dalje u stanju dobiti bitke.

"Bahmut ima malu vojnu važnost. Možda je ruska ideja bila da ovom gradu udahne politički značaj i tako namami Ukrajince u iscrpljujuće borbe tako da ne bude zimske ofanzive Kijeva, ili da mora odgoditi najavljenu proljetnu ofanzivu", kaže on za portal njemačkog javnog servisa ARD.

"Ako zbilja ne bude veće ofanzive ukrajinske strane, to bi mogla biti indicija velike potrošnje ljudi i materijala", smatra ovaj stručnjak. "Iz izvještaja različitih obavještajnih službi znamo da vlada nestašica municije na obje strane."

Podzemni grad od soli

Soledar je inače mjesto gdje je u jesen 2014. uspostavljan zajednički kontrolni centar ruske i ukrajinske vojske, kao i OESC-a. Taj centar je trebao nadgledati primirje dogovoreno u Minsku, ali nikad nije sasvim zaživio. Rusija je povukla svoje ljude 2017. godine.

Gradić je dobio ime po rudnicima soli, koja se ovdje vadila još od vremena ruskog carstva. Naselje je tek 1965. službeno proglašeno gradom, isprva nazvano Karl-Libknehtivsk po osnivaču Komunističke partije Njemačke.

Prije ruske invazije u Soledaru je živjelo desetak hiljada stanovnika, a u Bahmutu oko sedam puta više. Oba grada su 2014. zauzeli proruski separatisti, a ukrajinska vojska ih kasnije oslobodila.

Zbog borbi za Soledar danas Ukrajina mora uvoziti sol. Jer, odavde se pokrivalo devedeset posto domaćih potreba. Rudnici su bili i magnet za turiste. Ispod površine ondje je impozantan sistem jama i tunela, koji idu do 300 metara dubine. Smatra se da je ukupna dužina tunela čak 300 kilometara. Jedan od njih je posebno upečatljiv – trideset metara visine, četrnaest metara širine i kilometar dužine.

Ispod zemlje su muzej, crkva, koncertna dvorana, nogometno igralište i sanatorij za plućne bolesnike s kapacitetom za stotinu ljudi.

U Bahmutu također ima podzemnih tunela. U bivšim rudnicima gipsa se na sedamdeset metara dubine proizvode pjenušava vina. Prije aneksije Krima grožđe je stizalo s tog poluotoka. U Bahmutu je jedan od najvećih proizvođača istočne Europe punio 25 miliona boca pjenušca godišnje. To je sve stalo s početkom agresije.