Nakon što su izjave bivšeg američkog ambasadora u BiH Michaela Murphyja o političarima koji su pristali na podjelu zemlje i lidera SNSD-a Milorada Dodika koji prijeti disolucijom ponovo iznjedrile na površinu priče o ustavnim promjenama u BiH, prisjetit ćemo se jedne koja je ostavila najdublji trag.
Naravno, riječ je o Aprilskom paketu, najobimnijem setu ustavnih promjena u našoj zemlji čija glavna prednost bi bila jačanje države i državnih institucija u odnosu na entitete.
Bosna i Hercegovina bi prvi put dobila jednog predsjednika. Također, imala bi dva potpredsjednika, a svi bi se birali kroz državni parlament. Dakle, više se ne bi glasalo za Predsjedništvo kroz izbore. Osim toga, Aprilski paket je predviđao i formiranje ureda premijera Bosne i Hercegovine koji bi vodio izvršnu vlast s ministrima iz Vijeća ministara.
Velike promjene odnosile su se i na Predstavnički dom PSBiH koji bi dobio dupklo više zastupnika, odnosno broj bi se povećao sa sadašnjih 42 na 87. Tri od 87 mjesta bi pripala onima iz redova "Ostali".
Svaki zakon koji bi bio donesen u Predstavničkom domu bi se smatrao usvojenim, odnosno ne bi morao prolaziti i kroz Dom naroda. Izuzetak bi bili zakoni koji se tiču vitalnog nacionalnog interesa. Takvi zakoni, usvojeni u Predstavničkom domu, išli bi i na Dom naroda koji bi po Aprilskom paketu imao 21 delegata, u odnosu na trenutnih 15.
Zašto je "pao" Aprilski paket
Nekoliko je razloga zašto je "pao" Aprilski paket, ali dva se ističu. Prvi je tzv. entitetsko glasanje zbog čega Haris Silajdžić i njegova stranka za BiH nisu glasali "za".
Predloženo je da u Predstavničkom domu parlamentarci ulažu najveće napore kako bi većina uključivala najmanje jednu trećinu glasova članova s teritorije svakog entiteta.
Ako većina ne bi uključivala jednu trećinu glasova članova s teritorije svakog entiteta, predsjednik Predstavničkog doma i njegovi zamjenici bi, radeći kao komisija, nastojali da, u roku od tri dana od dana glasanja postignu saglasnost. Ako ta nastojanja ne uspiju, odluke će biti donesene većinom onih koji su prisutni i glasaju, pod uslovom da glasovi protiv ne uključuju dvije trećine ili više članova izabranih iz svakog
entiteta.
Silajdžić je smatrao da bi u takvim okolnostima entiteti, a posebno Rs, imali mogućnost upravljanja državom i blokirati najvažnije odluke.
Osim toga, ovim reformama se protivio i HDZ 1990 i to iz nekoliko razloga. Stranka na čelu sa Božom Ljubićem nije bila nezadovoljna zaštitom hrvatskih nacionalnih interesa zbog slabljenja Doma naroda. Također, smatrali su kako bi ovakve ustavne promjene zacementirale Bosnu i Hercegovinu na državu sa dva entiteta, što se nije uklapalo u njihovo političko razmišljanje.
Za Aprilski paket glasalo je 26 zastupnika: 9 iz SDA, 5 iz SDS-a, po tri iz SNSD-a i SDP-a BiH, 2 iz PDP-a te po jedan iz HDZ-a BiH i SP-a Rs.
Protiv je bilo 16 zastupnika: 8 iz SBiH-a, 4 iz HDZ-a 1990 te po jedan iz NHI-ja, BOSS-a, HDU-a i SRS-a Rs.










