Reisul-ulema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini Husein-ef. Kavazović poručio je danas s Igmana da su odgovornost, zajedništvo, budnost i spremnost na žrtvu za domovinu obaveza i sadašnjih generacija, upozorivši na pokušaje izazivanja raskola i podjela među ljudima.
Govoreći o značaju Igmana, reisul-ulema je kazao da su se vjernici okupili "na planini naših uspomena, na vratima slobode i opstanka naše države i našeg glavnog grada", podsjetivši na vrijeme kada je preko ove planine tekao jedini krvotok opstanka i spasa opkoljenog Sarajeva.
U hutbi koju je održao u okviru manifestacije "Odbrana Bosne i Hercegovine – Igman 2026", reisul-ulema je naglasio da i danas treba činiti sve kako bi Bosna i Hercegovina bila sigurna i kako bi buduće generacije bile pošteđene iskušenja kroz koja su prošle prethodne.
– Život u miru je najveća vrijednost kojoj ljudi treba da teže – poručio je reisul-ulema.
Govoreći o odnosu prema domovini, kazao je da je ona mjesto kojem čovjek pripada i da je "u njoj naš dom, ma koliko bili daleko od nje".
– Učili su nas da Bosna nije samo zemlja, već ideja za koju se živi, mjesto naše žrtve i slobode, vrijedna jer teče u našim venama – kazao je reisul-ulema Kavazović.
Istakao je da odgovornost prema domovini podrazumijeva brigu za sigurnost i napredak ljudi, njihovo dostojanstvo, pravdu i jednakost, kao i očuvanje mira, sloge, razumijevanja i međusobnog uvažavanja.
Njegovu hutbu prenosimo u cijelosti:
Hvala Allahu, Gospodaru svjetova, Spasitelju potlačenih, Pomagaču i Prijatelju pravovjernih. S Njegovim imenom sve počinje i sve završava. U Njega je snaga, koja i nas i sve oko nas čini živim. On nam daje oči da jasno vidimo i srca da jasno razlučimo dobro od zla, silnika od junaka, zlotvora od dobrohotnog. Od Njega ištemo milost za našeg uzora i vodiča Muhammeda, a.s., za njegovu čestitu porodicu i za sve njegove sljedbenike i sve šehide i gazije.
Poštovana braćo i sestre, porodice šehida i gazije!
Sa zahvalnošću Uzvišenom i u velikoj radosti okupili smo se danas na mjestu našega ponosa, umijeća i herojstva. Okupili smo se na ovdje Igmanu, na planini naših uspomena, na vratima slobode i opstanka naše države i našeg glavnog grada. Na mjestu naše žrtve, snaga i samopouzdanje.
Zahvalni smo Allahu na Njegovoj neizmjernoj milosti prema nama, i danas kada ovdje dolazimo u miru, a i onda kada smo bili pred velikim iskušenjem. Ovo mjesto, ova Ratna džamija i ove igmanske vrleti, podsjećaju nas na teška vremena pogibelji: u kojima se duša rastajala od tijela, drug od druga, brat od brata. Na dane kada je preko ove planine tekao jedini krvotok opstanka i spasa u opkoljenom Sarajevu.
I tada, i danas, održali su nas vjera u Allaha, dž.š., i naša odlučnost da se borimo za život, slobodu i domovinu. S Njegovim imenom na usnama i u srcima branili smo čast ove zemlje, njenih ljudi i njihovo dostojanstvo. I tada, kao i danas, bili smo svjesni Božije riječi, koja nam je davala snagu i utjehu:
„Reci: 'Molitva moja, i obredi moji, i život moj, i smrt moja doista pripadaju Allahu, Gospodaru svjetova.'“ (Al-An'am, 162)
Danas, okupljeni na ovom historijskom proplanku, pod zastavama naše slobode i u okrilju ove džamije, naše misli i naše dove dozivaju u sjećanje našu braću s kojom smo se u časnoj borbi rastali na igmanskim i bosanskim ratištima.
Ovdje smo i zbog njih i zbog sebe, da podsjetimo i sebe i druge, i da iznova, s vremena na vrijeme, jemin položimo da ćemo čuvati i braniti našu Bosnu od dušmanina, ma ko on bio i odakle god dolazio.
Braćo i sestre!
Prošle su decenije otkako su bosanski sinovi stajali ovdje na braniku domovine. Znali smo i tada da, kada jednog dana odemo s ovoga mjesta, neće nam biti lahko u porušenoj i poharanoj zemlji. Ništa osim vjere u Boga i nade u mir nismo odavde ponijeli. Nije nam ništa osim toga ni trebalo. Znali smo da sve drugo možemo steći svojim rukama. Jer nam je u Kur'anu rečeno:
„I da čovjeku pripada samo njegov trud, i da će se trud njegov sigurno vidjeti.“ (An-Najm, 39-40)
I trudili smo se. Obnavljali smo porušene domove, podizali, odgajali i školovali djecu, vraćali se na poharanu zemlju, u nadi da će mir zaliječiti mnoge rane. I danas trebamo s tom nadom živjeti, učiniti sve da ova zemlja bude sigurna, kako bismo sačuvali svoje porodice od teških iskušenja kroz koja smo mi prošli. Život u miru je najveća vrijednost kojoj ljudi treba da teže. Pa i kod samog Gospodara svjetova je Kuća mira (Darus-selam), u koju On poziva vjernike:
„Allah poziva u Kuću mira i ukazuje na Pravi put onome kome On hoće.“ (Yunus, 25)
Draga braćo i sestre!
