Reisul-ulema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini Husein-ef. Kavazović poručio je danas u Gazi Husrev-begovoj džamiji u Sarajevu da sjećanje na genocid u Srebrenici nije samo čin odavanja počasti žrtvama nego trajna vjerska, moralna i nacionalna obaveza čuvanja istine, upozorivši da zaborav otvara prostor ponavljanju zla i da je prevencija genocida odgovornost svakog pojedinca, porodice i institucije.
U hutbi posvećenoj sjećanju na genocid u Srebrenici, reisul-ulema je naglasio da kultura pamćenja ne smije biti svedena na obilježavanje jednog dana u godini, nego mora postati sastavni dio odgoja, obrazovanja i društvenog djelovanja.
Upozorio je na sve izraženije pokušaje negiranja genocida i relativizacije historijskih činjenica, ističući da se istina mora čuvati bez mržnje, ali i bez naivnosti, kroz jačanje zajednice, institucija, obrazovanja i odgovornosti prema budućim generacijama.
– Pamćenje Srebrenice i aktivno djelovanje na sprečavanju zla kula su našeg opstanka na rodnoj grudi – poručio je reisul-ulema Kavazović.
Prije džuma-namaza u svim džamija u Bosni i Hercegovini proučen je Jasini-šerif za šehide genocida, a nakon namaza i organizirana sergija za pomoć povratničkim džematima.
Agencija MINA hutbu reisul-uleme Kavazovića prenosi u cijelosti:
Hvala Allahu, Gospodaru svjetova, Spasitelju potlačenih, Pomagaču vjernika, Zaštitniku pravovjernih. On je Onaj s Čijim imenom sve počinje i sve završava. Svjedočim da nema boga osim Njega, Jedinoga, Koji nema druga, i svjedočim da je Muhammed, a. s., Njegov poslanik. Allahu moj, smiluj se i blagoslovi poslanika Muhammeda, a. s., njegovu čestitu porodicu i ashabe.
Draga braćo u dini-islamu, poštovani džemate,
Nalazimo se u danima koji u našoj kolektivnoj svijesti, ali i u historiji čitavog čovječanstva, nose najteži teret tuge, boli i sjete. Sredina mjeseca jula nas svake godine nepogrešivo vraća u Podrinje, u našu Srebrenicu. Vraća nas na šehitluk, harem u Potočarima, gdje bijeli nišani nijemo, ali snažno svjedoče o planetarnom zločinu – o genocidu počinjenom nad bošnjačkim narodom zaštićene zone Ujedinjenih nacija.
U tim bijelim nišanima zapisane su naša ljubav i naša tuga za našim najmilijima; oni svjedoče i opominju nas na okrutnost dušmanina i bešćutnost svijeta. Naša današnja hutba nije samo podsjećanje na datume; ona je poziv na trajnu budnost, na sjećanje i pamćenje, jer je pamćenje i sjećanje ibadet, a zaborav opasnost koja vodi u ponavljanje zla.
Bol i tuga koje nosimo u sebi trajno će ostati u nama, jer rečeno je da se proživljena bol nikada ne može zaboraviti. Ali, naša je obaveza nadići njenu silinu i ne dozvoliti da nas slomi. Vjera nas uči i budi u nama snagu da strpljivo podnosimo svako iskušenje, pa i ono najteže. Mi, hvala Allahu, svih ovih godina nismo klonuli duhom niti smo pognuli glavu pred zlom. Pružili smo snažan otpor kojem se divi cijeli svijet. Naučili smo kako nositi teret boli koja nam je nametnuta. Strpliivo i neumorno nastavit ćemo se boriti protiv zaborava, ali i protiv mržnje, pazeći da ona nikada ne otruje naša srca i naše duše.
Braćo i sestre,
Uzvišeni Allah nas u Kur'anu opominje i naređuje nam da istinu ne skrivamo, a da nepravdu pamtimo. Kaže Gospodar u suri El-Ma'ide:
“O vjernici, dužnosti prema Allahu izvršavajte, i pravedno svjedočite! I neka vas mržnja koju prema nekim ljudima nosite nikako ne navede da nepravedni budete! Pravedni budite, to je najbliže čestitosti.” (El-Ma'ide, 8)
Iz ovog ajeta učimo ključnu moralnu pouku: pamćenje i sjećanje na žrtve genocida čin su vrhunske pravde i čestitosti. To je ispunjavanje Allahove izričite naredbe o pravednom svjedočenju. Jer, mi Srebrenicu ne pamtimo da bismo mrzili, već da bismo osigurali da istina pobijedi laž i da se zlo više nikada i nikome ne ponovi.
Mi, bosanski muslimani, naučili smo, kao malo ko u svijetu, da na putevima mržnje rastu samo smrt, očaj i bolest duše. Na mitologiji krvi i tla mogu se utemeljiti samo nesreća i zločin. Oni koji zaborave da Zemlja i sve što je na njoj pripada Bogu i da su sva Božija stvorenja jednaka u svom dostojanstvu, na korak su od zločina.
