Usvajanje Pravilnika o zdravstvenom osiguranju radnika u Federaciji Bosne i Hercegovine na Ekonomsko-socijalnom vijeću FBiH predstavlja samo privremeno primirje, jer se njime cementira rok od 42 dana bolovanja na teret poslodavca dok se suštinski konflikt oko novog zakona samo odgađa.
Dok se čeka da Vlada FBiH po hitnom postupku verifikuje ovaj Pravilnik, Sindikat ga tretira kao ključnu pobjedu i odbijaju bilo kakvo smanjenje ovog roka koji vide kao zakonski bedem protiv izrabljivanja bolesnih radnika.
Sa druge strane, poslodavci ovaj dokument smatraju neodrživim nametom i insistiraju na tome da se njihova obaveza drastično skrati na svega 15 do 20 dana, prebacujući ostatak finansijskog tereta na državu.
Konflikt se dodatno zaoštrava na pitanju kontrole, gdje biznis sektor zahtijeva direktan uvid u medicinsku dokumentaciju radnika kako bi spriječio masovne zloupotrebe sistema.
Stručnjaci takve zahtjeve oštro režu, opravdano upozoravajući da bi ulaženje u zdravstvene kartone pretvorilo radna mjesta u poligone za ucjene i grubo prekršilo državni Zakon o zaštiti ličnih podataka.
Cijela ova institucionalna blokada ostavlja radnu grupu sa nemogućom misijom da u roku od 90 dana kreira novi Zakon o zdravstvenom osiguranju koji mora pomiriti ove nepomirljive stavove.
A kako ih pomiriti? Nikako. Jer sindikat ne odustaje od 42 dana, poslodavci su nezadovoljni, a Zakon je na "dugom štapu".
Trenutno u Federaciji BiH poslodavac snosi troškove naknade plaće tokom prvih 42 dana bolovanja radnika. Nakon toga troškove preuzima nadležni zavod zdravstvenog osiguranja.
Poslodavci već godinama tvrde da je takvo rješenje među najnepovoljnijim u regiji te da predstavlja značajan finansijski teret, posebno za mala i srednja preduzeća.
S druge strane, sindikati upozoravaju da bi smanjenje perioda od 42 dana moglo otvoriti prostor za pritiske na radnike da se vraćaju na posao prije nego što se oporave, naročito u sektorima s nižim primanjima i slabijom zaštitom zaposlenih.
Poslodavci tvrde da problem nije samo dužina bolovanja nego i nedostatak efikasne kontrole.
Prema njihovim navodima, postoje brojni slučajevi zloupotreba sistema bolovanja, ali poslodavci nemaju gotovo nikakve mehanizme da provjere opravdanost odsustva zaposlenika.
Upravo zbog toga su tražili da se razmotri kraći period finansiranja bolovanja od strane poslodavca, ali i uvođenje strožih kontrolnih mehanizama.
Sindikati smatraju da se problem zloupotreba ne može rješavati preko leđa svih radnika. Njihov argument je da država i zdravstveni sistem trebaju otkrivati eventualne zloupotrebe, a ne smanjivati postojeća radnička prava.
