Pokazalo se da je ekonomska teorija "smanjite nam doprinose, a mi ćemo taj novac dati radnicima" u Federaciji Bosne i Hercegovine doživjela još jedan trijumfalni uspjeh – ali isključivo na bankovnim računima poslodavaca.
Prema surovoj matematici Sindikata, nakon što je država velikodušno zakinula zdravstvene fondove za dvije stope doprinosa i ostavila pacijente bez citostatika, poslodavci su inkasirali nevjerovatnih 840 miliona KM u godinu dana. Ovu cifru dobijete kada pomnožite 70 miliona KM na 12 mjeseci.
Od tog epskog finansijskog kolača, radnicima je kroz obećano povećanje plata vraćeno "velikodušnih" pet posto, dok je preostalih 95 posto magično isparilo u mistične svrhe "tekućeg poslovanja".
No, apetit raste s jelom. Kako im stotine miliona nisu bile dovoljne, udruženje poslodavaca je krenulo u novi humanitarni pohod na javno zdravstvo, zahtijevajući da se teret bolovanja prebaci na državu već nakon 15 dana, uz prateću propagandu kako su bh. radnici "najbolesniji u Evropi".
Ipak, hladan tuš i egzaktnije analize pokazuju da prosječan radnik u FBiH na bolovanju provede tek 7,3 dana godišnje, što znači da sistem ne ruše bolesni radnici koji bježe s posla, već hronična alergija poslodavaca na ispunjavanje sopstvenih obećanja i potpisivanje kolektivnih ugovora.
- Poslodavci u Federaciji BiH zadržali su za sebe blizu 70 miliona KM mjesečno nakon smanjenja stope doprinosa za zdravstvo, iako su ranije tvrdili da će taj novac biti usmjeren na povećanje plaća radnicima, tvrdi Zijad Latifović, zamjenik predsjednika Saveza samostalnih sindikata BiH.
Istovremeno, poručuje da Sindikat neće pristati na prijedlog da se teret bolovanja nakon 15 dana prebaci na zavode zdravstvenog osiguranja jer bi to, kako upozorava, dodatno ugrozilo ionako oslabljene fondove zdravstva.
Zijad Latifović, zamjenik predsjednika Saveza samostalnih sindikata BiH i predsjednik Nezavisnog strukovnog sindikata radnika zaposlenih u zdravstvu FBiH, kaže za Faktor da je priča o prijedlogu poslodavaca da se skrati period bolovanja koji plaća poslodavac praktično završena.
- Prijedlog Udruženja poslodavaca FBiH da se broj dana bolovanja koje plaća poslodavac smanji sa 42 na 15 dana završena je priča. Od toga nema ništa. Oni sada traže izmjene Zakona o zdravstvenom osiguranju FBiH, iako dobro znaju da se zakoni ne mogu mijenjati na način na koji oni žele. Svaka izmjena mora proći javnu raspravu i parlamentarnu proceduru. Sindikat ostaje pri stavu da bolovanje do 42 dana ostane na teret poslodavca. Nisu tačne ni tvrdnje poslodavaca da su naši radnici među najbolesnijima u Evropi i da najviše zloupotrebljavaju bolovanja. Na sjednici Ekonomsko-socijalnog vijeća iznijeli smo egzaktne podatke koji to demantuju - rekao je Latifović.
Dodaje da je iste podatke prezentirala i Vlada FBiH, odnosno resorno ministarstvo.
- Nije tačno da naši radnici u prosjeku provedu 25 dana godišnje na bolovanju, dok je evropski prosjek tri ili šest dana. Napravili smo detaljan presjek svih bolovanja, bez paušalnih procjena i bez analiziranja uzorka od dvije ili tri firme. Došli smo do podatka da radnici u Federaciji BiH godišnje provedu oko četiri miliona dana na bolovanju, računajući i bolovanja do 42 dana i ona duža od toga. Kada to podijelite s oko 550.000 zaposlenih, dobijete prosjek od oko 7,3 dana bolovanja godišnje po radniku. Dakle, nije tačna tvrdnja da naši radnici najviše zloupotrebljavaju bolovanje - kaže Latifović.
Ističe da su upravo zbog toga od poslodavaca zatražili da u javnost ne izlaze s paušalnim podacima zasnovanim na malim uzorcima.
- Govoreći o izmjenama Zakona o zdravstvenom osiguranju, Latifović poručuje da Savez samostalnih sindikata BiH i Sindikat radnika zaposlenih u zdravstvu FBiH neće pristati na dodatno finansijsko slabljenje zavoda zdravstvenog osiguranja.
Zavodi zdravstvenog osiguranja finansiraju oko 95 posto javnog zdravstvenog sistema. Najbolji primjer kako nešto nije trebalo uraditi jesu izmjene Zakona o doprinosima, kada je stopa doprinosa za zdravstvo smanjena sa 16,5 na 14,5 posto. Time su zavodi ostali bez oko 200 miliona KM godišnje. Zavod PIO je u drugačijoj situaciji jer je na trezoru pa Vlada može nadoknaditi taj novac iz budžeta, ali zdravstveni fondovi nemaju tu mogućnost - ističe Latifović.
Posebno naglašava da su poslodavci prilikom usvajanja fiskalnih zakona obećavali da će novac koji uštede usmjeriti radnicima.
- Cijela priča se vodila pod parolom: "Smanjite nam doprinose, a mi ćemo taj novac dati radnicima." Istraživali smo šta se dogodilo nakon toga. Jednostavna računica pokazuje da je poslodavcima, u javnom i privatnom sektoru, mjesečno ostajalo oko 70 miliona KM. Za godinu dana to je oko 840 miliona KM. Od tog novca radnicima je vraćeno tek oko pet posto kroz povećanje plaća, dok je sve ostalo zadržano kod poslodavaca uz obrazloženje da je iskorišteno za tekuće poslovanje. Razumijem da i to postoji, ali upravo su poslodavci obećali da će taj novac završiti u džepovima radnika - kaže Latifović.










