Nije samo neki tamo Miko Živković mula. Ili Mijo Boxer i mali Nikolaidis. Imaju i braća Srbi konje za trku. Recimo onaj tamo (daleko) Raković, ili hepi Marić, da ne govorim o mula Aleksandru (Vulinu). Talibani svih boja (i nacija) ujedinite se, rekao bi drug Marx, piše za vodeći crnogorski medij Vijesti jedan od njegovih vlasnika i kolumnist Željki Ivanović.
Zato mi je baš žao Porfirija (Perića). Bio je dečko koji obećava, roker, Zagrepčanin, drug one lopine od Milana Bandića, kao i Milo, zato su obojica uputili dirljive brzojave na vijest o njegovom odlasku u raj, da bi sad, naš dragi Porfirije, završio kao mula. A hvalio se da reže vene na Azru i Film, širio po Hrvatskoj ekumenizam, namigivao papi sanjajući objedinjeno hrišćanstvo, i povrh svega - za svog mandata na mjestu mitropolita zagrebačko-karlovačkog Porfirije je skinuo hrvatske Srbe sa igle nacionalizma i velikodržavlja, koja ih je koštala pogibije, egzodusa i stradanja!
Prelaskom u Beograd, dobijanjem najvišeg čina (patrijarha) od strane Svevišnjeg a ne tamo nekog Vučića - Porfirije od rokera postaje mula. Vjerski poglavar koji širi govor mržnje, podjele, doprinosi destabilizaciji regiona, rekli bi oni iz Brisela, propovijedajući SNS ideologiju srpskog sveta a ne hrišćansku vjeru, za šta je pozvan i plaćen. Jer i popovi primaju platu (hvala Vučiću i Vladi Crne Gore).
Još jednom se potvrđuje stara mudrost - daj čovjeku vlast pa ćeš vidjeti kakav je. Sada Milovi Zagrepčani, od nekog Klasića do vaskolikog Stankovića, nedeljom u 2 a i drugim danima, leleču kako su se prevarili njegujući u njedrima Porfirija, uvjereni da je on rokersko janje a ne Vučićeva zmija. Ne vjeruje mu ni Milan Bandić više, javljaju s nebesa, ne vjeruje mu ni Arsen (Dedić) čije je stihove kako se on i Zagreb vole mnogo puta parafrazirao, jer prosto - Porfirije nije pjesnik i šansonjer već obični pop i loš političar.
Dok se Porfirije ljevičarima u Hrvatskoj i Milanu Bandiću i dalje kune kako se on i Zagreb još uvijek vole, i kako još nije sa Azre i Arsena prešao na Cecu i Lukasa, a sa N1 na Informer, dotle pohodi Crnu Goru sve u skladu sa najboljom tradicijom SPC iz strašnih 90-ih, koju je slikovito definirala poznata metafora - popovi pa topovi.
Prije neki dan, usred Podgorice, zateče me i zabrinu pitanje jednog zapadnog diplomate - da li agresija AV na Crnu Goru može izazovati građanski rat ovdje?! Vazda li ti stranci znaju nešto što mi lokalni tek kasnije vidimo?! To prvo pomislih, ali ipak odgovorih odrečno. Čak se više bojim da takav rasplet prije ne zadesi Srbiju, uzvratih. Jer toliko zla, mržnje, podjela, kiča, straha, koliko dnevno sipa režim AV u sopstvenoj zemlji, ne vodi ka demokratskom rješenju problema. Vidjeli smo to i 5. oktobra davne 2000.
A patrijarh na sve to šuti. Makar da šuti i po pitanju Crne Gore, pa da mu Svevišnji oprosti. Umjesto što se kočoperi i dijeli lekcije po maloj, kompleksnoj i kompliciranoj Crnoj Gori. Dolivajući ulje na vatru, dijeleći braću i komšije, držeći predavanja iz historije, i etnologije, i povrh svega etiketirajući ljude koji se ne izjašnjavaju nacionalno po njegovim i AV uputima. Evo, ja sam Vasojević a nisam Srbin. Iako obožavam Srbe - odavde do Tokija. Odustao sam da budem i Crnogorac, ogadili su mi Milo i njegovi i taj osjećaj, ali evo - zahvaljujući AV i Porfiriju, opet sam „stopostotni“. Iako mi je mala muka u stomaku. I šta ćemo onda kad takvim Vasojevićima, a nisam sam, Porfirije drži banak posred Berana i kaže: „Ovde je, a svi to bolje znate od mene, ali neka i drugi čuju i znaju, nekada služio nesalomivi Mojsije Zečević, saborac i prijatelj Njegošev, saborac i prijatelj svetog Petra Cetinjskog, ali i pripadnik najvećeg srpskog plemena Vasojevića“. Čak i da je tako bilo početkom 19. vijeka, pozivati se danas na period kada su nacije i nacionalne države u Evropi tek počele da se konstituiraju predstavlja jeftinu nacionalističku propagandu, agitaciju pred popis Vučićevog aktiviste na terenu Porfirija. U vrijeme Mojsija Zečevića nisu postojali ni Italijani, ni Austrijanci, ni Švajcarci, ni mnoge druge nacije današnjeg svijeta, pa bi po Porfiriju ispalo da su u stvari svi oni bili ili čak i danas jesu Srbi. Ali nisu još svjesni toga.
Ali da se manemo historije.
