Porazi Scholza dovode u pitanje odnose u vladajućoj koaliciji Njemačke

Ako Habeck i Baerbock ne prestanu da nadmašuju socijaldemokrate u rejtingu, oni im barem mogu pomoći da se drže svojih nada da će zadržati vlast u državi, tako da razmišlja SPD.

Lider SPD-a Lars Klingbeil insistirao je da ljudi u Sjevernoj Rajni-Vestfaliji žele da SPD i Zeleni formiraju vladu, pozivajući se na neke predizborne ankete.

Ali ove dvije stranke same ne bi imale većinu u državnom parlamentu. Tako je generalni sekretar SPD-a Kevin Kühnert pokušao u ponedjeljak pridobiti Slobodne demokrate kao trećeg partnera, sugerirajući da je CDU agresivno ciljao birače FDP-a u predizbornoj kampanji, iako su te dvije stranke bile dio iste odlazeće državne vlade.

Uprkos tome što se u velikoj mjeri oslanjao na nacionalni SPD za podršku, poraženi vodeći kandidat stranke Thomas Kutschaty sada je, čini se, odlučio da to i nije tako sjajna ideja. Upitan da li je njegovoj kampanji naštetila kontroverza oko ministrice odbrane SPD-a Christine Lambrecht koja je vodila svog odraslog sina vladinim helikopterom na odmor, odgovorio je: "To svakako nije pomoglo."

Scholz, sa svoje strane, čini se da izborni rezultat ne vidi kao razlog za promjenu kursa - uključujući Ukrajinu, gdje su ga kritičari u zemlji i inostranstvu optužili da je previše oprezan. "Kancelarka je čvrsto uvjerena da je njegov razborit, uravnotežen kurs u politici prema Ukrajini ispravan i koji također podržava veliki dio stanovništva", rekao je novinarima u ponedjeljak njegov glasnogovornik Steffen Hebestreit.

3. FDP plaća cijenu moći

Godine 2017., kada je lider FDP-a Christian Lindner napustio pregovore o nacionalnoj koaliciji, on je slavno izjavio da je bolje ne vladati nego vladati loše. Te riječi sada mu se vraćaju kao bumerang jer, u očima mnogih glasača FDP-a, loše vladanje je upravo ono što on radi.

Lindnerovi liberali često su postizali dobre rezultate kada nisu bili u vladi, a kažnjavani su od glasača kada su bili dio koalicije. Najdramatičnije je da uopće nisu ušli u Bundestag 2013. nakon četiri godine u vladi s demokršćanima pod Angelom Merkel.

Prva tri državna izbora nakon što su ušli u saveznu vladu ovoga puta nisu ponudila nikakve znake da se ta slika promijeni.

U Sarlandu nisu uspjeli drugi put zaredom preći cenzus od 5 posto potreban za ulazak u državni parlament. U Šlesvig-Holštajnu su postigli 6,4 posto, u odnosu na 11,5 posto. U Sjevernoj Rajni-Vestfaliji oni su pali sa 12,6 posto u 2017. na 5,9 posto, nesposobni, opet, da profitiraju od toga što su u državnoj vladi - za razliku od svog većeg koalicionog partnera. Za utrljavanje soli u ranu, ova katastrofa se dogodila u Lindnerovoj vlastitoj državi.

Liberalni lideri su se brinuli prije nego što su ušli u nacionalnu vladu da će FDP - stranka slobodnog tržišta koja se zalaže za smanjenje poreza i fiskalnu ispravnost - patiti zbog toga što je dio koalicije lijevog centra u Berlinu. Ali oni nemaju drugog izbora nego da se drže toga sada, nadajući se da će osvojiti neke bodove na duge staze jer su preuzeli odgovornost.

"Ne smije se zaboraviti: koalicija semafor nikada nije bila naš politički san", rekao je Lindner u ponedjeljak. “Vladimo u koaliciji semafor iz osjećaja odgovornosti za zemlju.”

Dodao je kao da želi uvjeriti svoje partnere: "Ništa se nije promijenilo u ovoj situaciji na saveznom nivou."

Kako bi pokušao da on i njegova stranka nešto izvuku od vlade, Lindner je insistirao da za sebe dobije Ministarstvo finansija i detaljna uvjeravanja u koalicionom sporazumu da će vlada voditi zdravu — konzervativnu — fiskalnu politiku.

Tek prošle sedmice, pokušao je uvjeriti svoju bazu da je dugoročno posvećen tom kursu, predstavljajući novu strategiju fiskalne politike — iako je gomila dugova koju je prikupio u svojim prvim mjesecima na vlasti istorijski visoka. Bilo je prekasno za spašavanje nedjeljnih izbora — ali dovoljno jasan znak za SPD i Zelene da će se Lindner boriti da ostavi trag svoje stranke na ovoj vladi, stoji u tekstu portala Politico.eu.