Više od 50 godina, kad god bi se u Francuskoj održavali parlamentarni izbori, birači bi sljedeće jutro znali koja će stranka biti u vlasti i s kojim političkim programom. Ovaj put je drugačije, piše britanski Guardian u svojoj analizi netom okončanih parlamentarnih izbora u Francuskoj.
Nakon što je Emmanuel Macron sazvao iznenadne prijevremene izbore i nakon najkraće kampanje u modernoj historiji, Francuzi su izveli spektakularnu akciju taktičkog glasanja kako bi zaustavili talas podrške krajnjoj desnici. Rezultat je šaroliki politički pejzaž, a ishod komplikovan. Macronu će trebati vremena da se prašina slegne, rekli su iz njegovog tima.
Savez stranaka na ljevici, Novi narodni front, iznenadio je anketare osvojivši prvo mjesto sa značajnim rezultatom od 182 mjesta u Parlamentu. Ali znatno zaostaje za apsolutnom većinom od 289 mjesta koja bi mu omogućila trenutno formiranje vlade. To znači da druga najveća ekonomija eurozone, koje je ujedno i najveća vojna sila EU-a, ulazi u razdoblje neizvjesnosti bez jasnog plana, manje od tri sedmice uoči održavanja Olimpijskih igara.
Mogle bi biti potrebne sedmice dijaloga i potencijalne izgradnje koalicije da se dođe do vlade i premijera. Ali Francuska – s jakim predsjednikom i političkim sistemom u kojem stranke ulaze u upasne konflikte – nema noviju tradiciju izgradnje koalicija.
Francuski parlament sada je grubo podijeljen u tri bloka. U vodstvu je Novi narodni front, koji je zatekao nespremnim Macrona i opoziciju kad se prije četiri sedmice uspio brzo i uspješno ujediniti kako bi se suprotstavio krajnjoj desnici. To je grupacija stranaka koja će u parlamentu biti zastupljena od čvrsto lijevo orijentirane LFI (La France Insoumise), koja ima najveći broj mjesta u parlamentu (74), preko Zelenih koji su poboljšali rezultat na 28 mjesta, do više centrističke Socijalističke stranke, koja je znatno povećala svoj rezultat na 59 mjesta u parlamentu.
Namjerno oštro intorinar politički manifest širokog saveza lijevih stranaka uključivao je ograničenje cijena osnovnih dobara kao što su gorivo i hrana, podizanje minimalne plate, poništavanje Macronovog povećanja dobi za odlazak u penziju na 64 godine i nametanje poreza na bogatstvo.
Vodilo se računa o tome da se tokom kampanje ne ističe jedan lider koalicije. Jean-Luc Mélenchon, ljevičarski veteran i vatreni govornik koji je osnovao LFI, redovno se pojavljivao na TV-u tokom kampanje. Ali svaki put kad bi to učinio, druge stranke u savezu pažljivo bi izjavile da on nije glavni i da nije nužno njihov izbor za premijera.
Predsjednica Zelenih, Marine Tondelier, pozvala je u ponedjeljak da se za premijera predloži osoba s umirujućim konsenzusom. Neizvjesno je kako će stranke na ljevici izabrati vodeću figuru i ko bi to mogao biti.
