Dok se unutar Alijanse lome koplja oko pravednijeg snošenja vojnog tereta i američkog prisustva u Evropi, Ukrajina na marginama samita traži historijski dogovor s Trumpom.
Lideri NATO-a sastaju se 7. i 8. jula u glavnom gradu Turske, Ankari, na godišnjem samitu Alijanse koji se održava u sjeni rata u Iranu i američkih pritužbi da svi evropski saveznici ne doprinose dovoljno kada je riječ o odbrambenim troškovima.
Očekuje se da će američki predsjednik Donald Trump uputiti oštre komentare nekolicini svojih evropskih kolega već tokom večere prvog dana, a potom i na očekivanoj tročasovnoj sjednici Sjevernoatlantskog vijeća drugog, ujedno i posljednjeg dana samita.
Bosna i Hercegovina, usprkos stalnim tvrdnjama Denisa Bećirovića iz Predsjedništva Bosne i Hercegovine da smo ispunili sve uslove za pristupanje, nije ni pozvana na samit. A mnogi drugi jesu!
Iz NATO-a su, na kraju, morali reagirati na Bećirovićeve tvrdnje i demantirati ga. Sada su na to stavili i 'pečat'.
U nastavku donosimo šest ključnih stvari na koje treba obratiti pažnju tokom ovog dvodnevnog sastanka.
1. Odbrambena potrošnja
Nema sumnje: ovim samitom dominirat će pitanje vojnih budžeta.
Na prošlogodišnjem okupljanju u Hagu, Alijansa je svečano dogovorila da će sve 32 članice do 2035. godine izdvajati 5 procenata BDP-a za odbranu. Od toga bi 3,5 odsto trebalo ići na tzv. "čvrstu odbrambenu potrošnju" (poput nabavke naoružanja i vojne opreme), dok bi preostalih 1,5 odsto bilo posvećeno investicijama u infrastrukturu koje pomažu jačanju vojnih kapaciteta.
U Ankari će fokus biti na tome kako doći do tog cilja. Nacrt deklaracije samita navodi da je potrebno pokazati "vjerodostojan put" ka ostvarenju te namjere. Pojedini zvaničnici NATO-a izrazili su bojazan za RFE/RL da bi mnoge zemlje mogle odgađati velike investicije u narednih nekoliko godina zbog napregnutih javnih finansija, da bi potom u periodu 2034–2035. naglo navalile na kupovinu skupe opreme – što je unutar Alijanse poznato kao "efekat hokejaškog štapa" (godine ravne potrošnje praćene oštrim skokom na samom kraju).
2. Faktor "Trump"
Upravo je odbrambena potrošnja tema u kojoj će Trump vjerovatno krenuti u oštar napad.
On već dugo izražava skepsu prema NATO-u, a samo nekoliko dana prije samita ponovo je doveo u pitanje Alijansu na društvenim mrežama, napisavši da je „smiješno da SAD nastavljaju ovim jednostranim putem kada odnos nije recipročan“, priloživši grafikon koji pokazuje da Washington troši znatno više na vojsku nego bilo koji evropski saveznik pojedinačno.
Na ovom polju će generalni sekretar NATO-a Mark Rutte ponovo uložiti maksimalne diplomatske napore, ističući da Evropljani i Kanađani zapravo povećavaju izdvajanja. Rutte je uoči samita izjavio da preostale 31 članice „već investiraju oko 4 procenta svog BDP-a u odbranu i sigurnost“, često kupujući opremu američke proizvodnje, što ih stavlja na „putanju izjednačavanja odbrambene potrošnje sa Sjedinjenim Državama“.
Uprkos strahu od Trumpove oštrine, mnogi zvaničnici s kojima je RFE/RL razgovarao vjeruju da će sastanak proći relativno glatko i uz minimalnu dramu. Oana Lungescu, bivša glasnogovornica NATO-a i sadašnja članica Kraljevskog instituta za odbrambene i sigurnosne studije (RUSI), kaže da postoji optimizam da će se pozitivna atmosfera sa nedavnog samita G7 u Francuskoj (tzv. "duh Evijana") prenijeti i na Ankaru, uključujući i potrebu za podrškom Ukrajini u trenutku kada se zamah na bojnom polju mijenja.
3. Američke trupe u Evropi i industrijske ambicije
Paralelno sa debatom o novcu, otvara se i pitanje prisustva američkih vojnika na evropskom tlu.
Trenutna brojka od oko 80.000 vojnika mogla bi biti smanjena, jer se u Washingtonu govori o preraspoređivanju strateških resursa i ljudstva na druge lokacije, prije svega u Aziju. S obzirom na to da je američki sekretar za odbranu Pete Hegseth u maju najavio šestomjesečnu reviziju rasporeda snaga u Evropi, malo ko vjeruje da će ovo biti glavna tema samita, iako su mogući bilateralni pregovori i lobiranja na marginama od strane država domaćina američkih baza.
U međuvremenu, vrhovni komandant savezničkih snaga u Evropi, Alexus Grynkewich, izjavio je da su evropski saveznici u velikoj mjeri istupili kako bi popunili praznine u kapacitetima nastale nedavnim povlačenjem dijela američkih trupa. Nacrt deklaracije iz Ankare izričito pominje Član 5 o međusobnoj odbrani, iako u nekim evropskim prijestolnicama i dalje tinja strah od toga da li bi Alijansa zaista stala iza njega ako bi Rusija testirala NATO u narednim godinama.
4. Ukrajina: Otporni autsajder pod lupom
Dok će ukrajinski predsjednik Volodymyr Zelenskyy biti angažovan na odbrambenom industrijskom forumu i večeri lidera, najiščekivaniji događaj je njegov bilateralni sastanak s Trumpom na marginama samita. Nakon najnovijeg ruskog raketnog napada na Kijev u kojem su pogonile desetine ljudi tik pred samit, postoji nada da bi se mogli oživjeti mirovni pregovori pod vodstvom SAD-a, koje je jedan visoki zvaničnik NATO-a nedavno opisao kao "komatozne".
Atmosfera unutar NATO-a u vezi s Ukrajinom se značajno promijenila na bolje, a saveznici su impresionirani sposobnošću Kijeva da izvodi udare duboko unutar teritorije Rusije. "SAD vole autsajdera, sve dok taj autsajder ima šansu za pobjedu", prokomentarisao je jedan evropski zvaničnik.
Za razliku od prošle godine, učešće Zelenskyyja na samitu (iako ne na glavnoj sjednici rezervisanoj samo za članice) se ne dovodi u pitanje. Deklaracija sadrži obećanje o finansijskoj pomoći Ukrajini u iznosu od 70 milijardi eura za 2026. godinu, te isti iznos za narednu godinu. Međutim, SAD neće finansijski doprinijeti ovom paketu, a 30 od ukupno 70 milijardi eura dolazi iz ranije dogovorenog kredita Evropske unije, što znači da se ne radi o potpuno novom novcu.
Ukrajinska ambasadorica pri NATO-u, Alyona Hetmanchuk, istakla je da bi zvanično unošenje ove obaveze u tekst deklaracije trebalo pravno obavezati države da ispune obećanja. Rusija se u tekstu ponovo eksplicitno navodi kao "dugoročna prijetnja euroatlantskoj sigurnosti", a ovog puta, prema riječima diplomata, nije bilo pokušaja da se ta formulacija ublaži.
5. Problem Irana i sigurnost u Perzijskom zaljevu
Rat u Iranu izazvao je unutrašnje tenzije u NATO-u. Predsjednik Trump je ranije kritikovao nedostatak "lojalnosti" kod pojedinih saveznika koji su privremeno zabranili Washingtonu korištenje vojnih baza na svojoj teritoriji za napade na Iran. Iako je američki ambasador pri NATO-u Matthew Whitaker priznao da je predsjednik bio razočaran, dodao je da su ti dani, srećom, iza njih.
Deklaracija NATO-a pozvat će Teheran da u potpunosti poštuje slobodu plovidbe u Hormuškom tjesnacu, a samitu u Ankari prisustvuje i niz predstavnika država Perzijskog zaljeva. Ipak, direktna uloga NATO-a u tom regionu nije predviđena. Umjesto toga, "koalicija voljnih" predvođena Francuskom i Velikom Britanijom priprema angažman minolovaca i ronilačkih timova. Pravila angažmana te koalicije još uvijek su nejasna zbog "mješovitih signala" koji stižu iz Irana, a dodatan problem predstavlja i činjenica da mali broj evropskih brodova posjeduje adekvatnu odbranu od napada dronovima.
6. Kada i gdje se održava naredni samit?
Posljednje otvoreno pitanje u Ankari jeste lokacija i vrijeme održavanja sljedećeg samita. Iako je u Haškoj deklaraciji navedeno da će Albanija biti naredni domaćin nakon Turske, u trenutnom nacrtu deklaracije iz Ankare lokacija i datum se ne pominju.
Razlog za to su sumnje unutar NATO-a o tome da li bi država koja za odbranu izdvaja tek nešto manje od 2 procenta BDP-a trebala organizovati samit. Albanija trenutno ulaže napore da progura odbrambeni budžet za ovu godinu koji bi izdvajanja podigao na 2,6 odsto, ali konačna odluka o domaćinstvu Tirane vjerovatno će biti odgođena za kraj godine.
Također, unutar Alijanse se vode debate o tome treba li se vratiti praksi održavanja samita svake dvije godine, što je bio standard prije ruske invazije na Ukrajinu 2022. godine. Dok jedni smatraju da se lideri moraju sastajati svake godine sve dok traje rat u Evropi, drugi ocjenjuju da nedostatak konkretnih političkih rezultata na godišnjem nivou opravdava rjeđe sastanke na najvišem nivou.
