U gradu u kojem se godinama više gradi po “osjećaju” nego po zakonu, svaki pokušaj uvođenja reda djeluje kao radikalna promjena. Upravo takav utisak ostavio je javni poziv mostarskog muftije Salem-ef. Dedovića, koji je otvorio pitanje zakonitosti gradnje i jednakog tretmana svih pred propisima.
Ovaj poziv, kako ističu pojedini akteri javnog života, nije tek inicijativa pojedinca, već svojevrsno ogledalo stanja u Mostaru. A slika koju to ogledalo vraća nije nimalo ohrabrujuća.
Grad u kojem se dozvole često traže nakon izgradnje, gdje institucije reaguju selektivno, a inspekcije nerijetko ostaju nijemi posmatrači, suočava se s duboko ukorijenjenim problemom pravne nesigurnosti. Zakon, iako jasno definisan, često ostaje mrtvo slovo na papiru, dok se praksa razvija po vlastitim pravilima.
Problem, upozoravaju, nije nov niti je rezultat djelovanja jedne institucije ili pojedinca. Riječ je o dugogodišnjem modelu u kojem su se zakon i stvarnost razišli, stvarajući prostor u kojem legalnost postaje pitanje interpretacije, a ne jasnih normi.
Suština poruke muftije Dedovića svodi se na jednostavan princip – ako zakon postoji, mora važiti jednako za sve. U suprotnom, postavlja se pitanje ima li uopće smisla govoriti o pravnoj državi.
Trenutna situacija u Mostaru mnogima djeluje paradoksalno: objekti niču bez potrebnih dozvola, institucije šute dok ne nastupi politički pogodan trenutak za reakciju, a odgovornost se često razvodnjava. U teoriji, takvo stanje naziva se pravna nesigurnost. U praksi Mostara, tvrde kritičari, to je postalo gotovo pravilo.
