Pilav: KCUS je bolnica, a ne štedionica

01. marta 2026. godine, na Dan nezavisnosti BiH, istekao je sedmi mjesec kako sam imenovan na dužnost generalnog direktora Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu.

Nakon ovih sedam mjeseci, kao i 28. novembra 2023. godine, kada sam imenovan za vršioca dužnosti generalnog direktora KCUS-a, zatekao sam ustanovu, u kojoj radim više od 30 godina, u zastrašujućem stanju. Za mene, kao specijalistu opće i subspecijalistu torakalne hirurgije koji nikad nije napustio KCUS, to nije bilo ništa novo, jer sam u KCUS-u od 1992. godine, gdje sam na Ortopedskoj klinici kao apsolvent Medicinskog fakulteta započeo svoj radni staž, ali s ove pozicije je to izgledalo još više zastrašujuće.

Mogu mi se postaviti dva pitanja:

• Zašto zastrašujuće?

• Zašto tek sad objavljujem ovaj post?

Kao generalni direktor i kao vršilac dužnosti generalnog direktora, htio sam zaštititi naše pacijente, ali i sve građane od stvarnog zatečenog stanja koje je bilo jako loše. Zbog toga smo, zahvaljujući ogromnom zalaganju skoro svih radnika KCUS-a, svih profila – od radnika na održavanju, tehničkog sektora, medicinskih tehničara svih profila, ljekara, pa do novog menadžmenta – uspjeli „zakrpiti“ sve nevjerovatno zastrašujuće nedostatke koje sam zatekao.

A ne da smo samo „krpili rupe“, nego smo povećavali obim posla – povećali smo broj pacijenata i usluga – otvorili smo KCUS u svakom pogledu – za pacijente, za edukacije, za naše stručnjake iz inostranstva, za strane stručnjake, za povratak stručnog kadra koji je otišao tokom proteklog perioda.

Zašto sam iskoristio riječ ZASTRAŠUJUĆEM – objasnit ću na samo par primjera.

Zastrašujuće jer sam zatekao preko 70 miliona KM na računima, a moja supruga (subspecijalistica zaposlena na Klinici za gastroenterohepatologiju KCUS-a, koja je, u neko svijetlo vrijeme, bila referalni centar, sada „zgurana“ u prizemlje zgrade stare 130 godina) u dežuri, tri dana pred moje imenovanje, zvala je našeg sina da ode kupiti antibiotik za pacijenta (od naših para i na njen recept – halal bilo) koji je u kasnim satima dežure došao iz Bihaća, a u apoteci toga nije bilo – nije nabavljeno.

A KCUS ima preko 70 miliona na računu.

Znaju pacijenti gastroenterologije kako im je u tim sobama, zna medicinsko osoblje kako im je raditi u tim podrumima.

Da ne bude zabune i da neko ne pomisli da je u pitanju nepotizam, mi smo se vjenčali već kao uposlenici Kliničkog centra koji vole medicinu i KCUS, koji smatramo svojom drugom kućom u kojoj smo, u dežurama ili na operacijama i intervencijama, proveli više nego što smo proveli sa svojom djecom.

A zašto sada pišem nakon 7 mjeseci?

Neko će reći, 7 mjeseci je puno!

Ja kažem da je 7 mjeseci malo!

Toliko mi je trebalo da s vrijednim timom vrhunskih ljudi, koje svakodnevno potičem da zajedno postignemo najviše standarde u radu, a uz silnu podršku Upravnog odbora, popravimo veliki dio onoga što je bilo katastrofalno u KCUS-u.

Našli smo novac koji možemo zakonito koristiti, a po Zakonu o javnim nabavkama, koji KCUS, naravno, poštuje do u zarez i po kojem smo proveli i provodimo procedure.

Raspetljali smo mnoge zavrzlame oko ranijih tendera koji su poništavani.

Izgradnja novih spratova glavne velike zgrade KCUS-a, javna nabavka za PET-CT aparat, javna nabavka angiosale za koronarografije za liječenje infarkta – to je samo dio tendera koji su bili poništavani, a koje smo sada ponovo zakonito pokrenuli, a neke i završili.

Dočekala me je centralna intenzivna njega Klinike za anesteziju i reanimaciju u grozno lošem stanju, a gdje se inače liječe najteži pacijenti KCUS-a za koje dišu respiratori, a u održavanju od 2016. godine „nije šaraf zavrnut“. Za vrijeme korone za ovu intenzivnu njegu uspjeli su se nabaviti famozni „Fadilovi respiratori“, koje ne mogu da izbacim iz KCUS-a iako ničemu ne mogu da posluže i samo zauzimaju dragocjeni prostor.

Pa smo zavrnuli rukave i prihvatili se posla.

Razriješen je tender da bismo mogli renovirati Jedinicu intenzivne njege Klinike za anesteziju i reanimaciju, klinike u kojoj se liječe najteži pacijenti KCUS-a u devastiranim uslovima, te smo već izmjestili 22 najteža pacijenta sa svim medicinskim aparatima na dvije odvojene lokacije.

Započeli smo rekonstrukciju cijele intenzivne njege i centralnog dijela glavnog operacionog bloka, koji su više priličili nekoj provincijalnoj veterinarskoj ambulanti krajem pedesetih godina.

Moglo se ovo pokrenuti i ranije, mogao je neko to uraditi prije mene. Nije bilo para ili volje – ne znam šta je više zastrašujuće, a 60 miliona na računu – dakle, bilo je para, ali postavlja se pitanje da li nije bilo volje ili nije bilo znanja?

Oboje je ZASTRAŠUJUĆE!

Zato sam na početku ovog mog jadikovanja rekao da sam zatekao KCUS u zastrašujućem stanju.

Nisam „potrčao“ da optužujem ili prozivam ko je doveo KCUS u tu situaciju, nego sam sa svojim timom i uz podršku UO krenuo da radimo danonoćno, da izvedemo KCUS na pravi put i vratimo ga tamo gdje i treba da bude – najbolja bolnica u državi. Mi moramo da se u kvalitetu usluga takmičimo s bolnicama u regiji, ali i šire.

Kada sam krajem 2023. godine došao na poziciju vršioca dužnosti, zatekao sam stanje u kojem su radnici bili oštećivani na osnovu neplaćanja uslova rada, neplaćanja dodataka na plaću koji su bili njihovo pravo, tako da me je dočekalo 312 tužbi iz radnog odnosa, od kojih smo, do sada, na sudu izgubili 98. KCUS je morao platiti 2.704.137 KM do kraja 2025. godine, a sve po osnovu tužbi za period do početka 2024. godine.

Po nalogu porezne inspekcije morali smo dodatno platiti 908.048 KM jer KCUS, u periodu 2019–2023, nije plaćao doprinose na izvršenje tužbi iz radnog odnosa koje su i tada stizale.

Meni su radnici na prvom mjestu i zato ćemo sve sporove rješavati u što kraćem roku, ali isključivo poštujući zakon. U skoro 99 % slučajeva smo izgubili parnice zbog samovoljnog nepoštivanja prava radnika od strane starog menadžmenta.

Savjeti pravne službe su da odustajemo od daljih žalbi pošto time samo nanosimo štetu KCUS-u, a našim vrijednim radnicima produžujemo vrijeme naplate onoga što im se trebalo isplatiti, a prikazano je kao ušteda.

Dok sam ja na ovoj poziciji, niko neće ostati zakinut ni za jednu marku niti za jedno pravo koje mu pripada. Ja sam legalista i zato ću insistirati na utvrđivanju odgovornosti zašto i ko je naredio da se oštete radnici za ovoliko novca koji sada moramo da plaćamo po osnovu tužbi radnika.

Neko mora biti kriv za zakidanje radničkih prava koja su radnicima zagarantirana zakonom.

To je i materijalna, ali i nematerijalna šteta za KCUS i naravno da će biti utvrđena, a tražit ću od nadležnih službi KCUS-a da ovo pitanje proslijede i organima kojima je to posao da rade u skladu sa zakonom.

Elem, idemo dalje: KCUS nije imao potpisane ugovore o održavanju većine medicinske opreme. Nego se rješavalo „ad hoc“ – kako se šta pokvari od prastare opreme, odlučivalo se u „Bijeloj zgradi na Olimpu“ da li će se uopće popraviti ili jednostavno da stoji pokvareno. Nije bilo sistemskih ugovora o održavanju magneta, PET-CT-a, endoskopske opreme, sala, intenzivne njege, respiratora. A preko 70 miliona na računu koji su se trebali trošiti i na održavanje opreme.

Zašto nije bila započeta izgradnja dva sprata centralne zgrade KCUS-a, gdje se trebaju preseliti četiri velike klinike KCUS-a? Da se izmjeste iz zgrade stare preko 100 godina, a za šta je Federalna vlada odvojila 30 miliona KM.

Tadašnji menadžment je „slavodobitno“ i „velikodušno“, od para koje je trebao potrošiti na liječenje pacijenta, uvukao u „ KONSOLIDACIJU“ 33 miliona KM i na računu se stvorilo „ušteđenih“ preko 70 miliona maraka.

Umjesto da smo za onih 33 miliona KCUS-ovih para nabavili antibiotik za pacijenta iz Bihaća s početka ovog posta ili mrežicu za operaciju kile, ili stapler za operaciju karcinoma pluća, i da ne moraju više zdravstveni radnici brinuti kako će reći pacijentu da dosta toga mora kupiti i donijeti za svoje liječenje ili boravak u bolnici.

Sada, poslije protraćenih godina i poništenih tendera, konačno završavamo izgradnju 7., 11. i 12. sprata, u koje ćemo preseliti Kliniku za torakalnu hirurgiju, abdominalnu hirurgiju, urologiju i transplantaciju bubrega i Kliniku za gastroenterohepatologiju.

Za ove klinike smo, zahvaljujući sredstvima Vlade FBiH i Federalnog ministarstva zdravstva u visini 15 miliona KM, nabavili kompletnu novu opremu i napokon će se pacijenti ovih klinika osjećati civilizirano, a osoblje će raditi u humanim uslovima.

Nismo zaboravili ni ostale klinike koje ne sele u nove prostore. Zahvaljujući Vladi FBiH i FMZ uspjeli smo prenamijeniti 11,7 miliona KM i uz dodatnih 5,4 miliona KM od Kantonalnog ministarstva zdravstva obezbijediti da za veći dio klinika obezbijedimo obnavljanje dijela zastarjele opreme.

Dalje, KCUS ima 57 liftova, od kojih je najveći broj star oko 15 godina. U centralnoj zgradi je smještena glavna intenzivna njega, anestezija i reanimacija, centralnih 13 operacionih sala, centralna sterilizacija, kardiohirurgija sa operacionim salama i intenzivnom njegom, onkologija sa svim onkološkim pacijentima i hematologija, a do svih klinika vodi 6 glavnih liftova.

Upravo tih 6 liftova više nisu radili nego što su radili, a to je žila kucavica cijelog KCUS-a.

Uspjeli smo naći novac, raspisati javnu nabavku za novih 9 najsavremenijih bolničkih liftova, a stare servisirati da su u funkciji dok ne postavimo nove. Ovo je KCUS koštalo 2,1 milion KM i trebalo je da se uradi davno, a ne da dočekamo da jednog dana ne radi nijedan lift u centralnoj zgradi.

Počinjemo projekat izgradnje centralnog ulaza u KCUS, da se pacijenti ne moraju provlačiti kroz jedna vrata na ulazu u DIP (koji je, u stvari, samo poliklinički dio za ambulantne pacijente). U sklopu ovog centralnog ulaza, koji je u fazi započinjanja realizacije, nalazi se i restoran za naše vrijedno osoblje, ali i kafeterija i restoran za pacijente i posjete. S ovakvim ulazom KCUS će postati humanija bolnica, približena pacijentu i njihovim porodicama.

Centralna sterilizacija nije obnovljena od 2002. godine, tako da smo uz pomoć Vlade FBiH i FMZ pokrenuli i projekte obnove ovog vrlo važnog segmenta za rad svih klinika KCUS-a.

KCUS, kada sam došao, nije imao ni ideju o započinjanju cjelovitog transplantacijskog programa, a da ne kažem da smo imali bilo kakve cjelovite protokole na nivou KCUS-a i multitransplantacijskih programa.

Pokrenut je projekat s Eurotransplantom uz pomoć Federalnog ministarstva zdravstva i Ministarstva civilnih poslova BiH te smo u kontaktima i blizu potpisivanja više sporazuma za sistemsku edukaciju naših kadrova za sve vrste transplantacija.

Nismo imali skoro nikakvu saradnju s ozbiljnim bolnicama, izuzev s par privatnih turskih bolnica s kojima smo imali ugovore da tamo šaljemo pacijente i da novac, umjesto za razvoj tih grana medicine u KCUS-u, šaljemo u privatne džepove.

KCUS je imao potpisan ugovor s Maryland University Hospital od 2001. godine, koji je 2016. brutalno prekinut skoro na nivou diplomatskog incidenta.

Memorandum koji smo imali potpisan sa Charité Hospital Berlin (jedna od dvije evropske bolnice koje su ušle u 10 najboljih svjetskih bolnica) kao da nije postojao.

Ova dva važna ugovora pokušavamo revitalizirati i vratiti mogućnost edukacije naših kadrova u ovim prestižnim bolnicama.

Pokrenuli smo veliki broj edukacija, otvaramo saradnju sa svim relevantnim svjetskim bolnicama.

Ne štedimo novac, jer mi smo BOLNICA, NE ŠTEDIONICA.

Nemamo pravo da štedimo na pacijentu, ali imamo pravo da racionaliziramo potrošnju.

Kontrola potrošnje lijekova bila je kao prije 30 godina, bez vizije i informatičkih rješenja. Nije se mogla uspostaviti regularna kontrola u stvarnom vremenu, bez egzaktnih pokazatelja koji su alat svakog menadžmenta u zdravstvu.

Pokrenut je projekat potpune kontrole propisivanja, trebovanja, potrošnje i ordiniranja svih lijekova i medicinskih pomagala u operacionim salama, koji je neophodan alat svakog bolničkog menadžmenta za racionalizaciju potrošnje.

Racionalizacija je obavezna, ali ne brutalna, primitivna štednja na pacijentima.

Naši osiguranici od svojih plata izdvajaju značajna sredstva za zdravstveno osiguranje, tako da nijedan menadžment nema pravo da štedi na njima, ali ima dužnost da prati svaku marku koja uđe u KCUS i da je racionalno troši. To ćemo uraditi uz započeto uvođenje informatičkog sistema kakav imaju sve normalne univerzitetske bolnice u svijetu.

Dovršili smo nabavku, montažu i puštanje u rad druge sale za kateterizaciju srca. Sada KCUS napokon ima dvije interventne sale koje mogu da zadovolje potrebe za zbrinjavanjem 

Započeli smo i završili prvu fazu rekonstrukcije vodovodne mreže na kojoj smo gubili značajne količine vode, ali i novca, ali nikoga nije bilo briga. Sada započinjemo drugu fazu, čime ćemo otkloniti sve gubitke vode i pokazati kako se prave uštede. Voda je curila zadnjih osam godina.

Uveli smo kartično elektronsko prijavljivanje dolaska i odlaska s posla, ne da bismo špijunirali radnike, nego da bismo imali tačnu evidenciju svakog prekovremenog minuta koji želimo da platimo. Do sada je bilo i neradnika koji su se provlačili kroz primitivne sveske i papire u koje su se radnici upisivali pri dolasku i odlasku s posla. Novim elektronskim sistemom napravili smo da je za sve radnike jednako – svi se moraju prijavljivati i odjavljivati na identičan način, a elektronski se obračunava svaka minuta provedena na poslu.

Naša radiologija radi prekovremeno subotom i nedjeljom. Tako smanjujemo liste čekanja.

Morao sam se oglasiti ovako velikim postom jer sam već osjećao nelagodu što građanima nisam približio stanje koje sam zatekao i što nisam više objavljivao šta sve vrijedni ljudi KCUS-a rade da ga vrate na mjesto gdje je nekad bio, jer

KCUS JE BOLNICA, A NE ŠTEDIONICA!