Prvi izazov – rat Rusije protiv Ukrajini
Najstarije članice su stalno ponavljale obećanje da će podržavati Ukrajinu toliko dugo koliko je potrebno, jer bi ruska pobjeda ugrozila sigurnost Evrope. Hoće li EU održati to obećanje i sljedeće godine? U Briselu se trenutno dosta priča o osipanju solidarnosti i umoru od rata. EU ulaže ogromne napore da jednoglasno usvoji pomoć Ukrajini. Strategija prema kojoj je Ukrajini prepušteno želi li pregovarati s Rusijom ili ne, može 2024. biti dovedena u pitanje, piše Deutsche Welle.
"Naš cilj mora biti trajan i pravedan mir, ne još jedan zamrznuti sukob", kaže predsjednica Evropske komisije Ursula von der Leyen. "Najbolji put Ukrajine do stabilnosti i blagostanja je članstvo u Evropskoj uniji. Za Ukrajinu koja ponovo jača Evropa je odgovor".
Drugi izazov – proširenje Evropske unije
Time Ursula von der Leyen govori o koraku koji za mnoge članice ide i prebrzo i predaleko. S Ukrajinom i Moldavijom Brisel bi trebao započeti pristupne pregovore 2024. Članstvo ratom razrušene Ukrajine bilo bi povezano s enormnim troškovima za Evropsku uniju. Zato su se čak i veliki politički prijatelji Ukrajine kao što su Poljska ili baltičke države počeli pribojavati takvog scenarija. Te države primaju daleko više iz evropskog budžeta nego što u njega uplaćuju, ali bi se prijemom Ukrajine situacija mogla promijeniti. Doduše, pregovori bi počeli, ali bi do punopravnog članstva protekle godine, ako ne i decenije, umiruju uznemirene članice visoki dužnosnici EU-a.
Države zapadnog Balkana, koje sve žele postati punopravne članice, a u evropskoj čekaonici su provele i po 20 godina, s nezadovoljstvom promatraju rekordnu brzinu s kojom se razvijaju napori Ukrajine i Moldavije na putu u članstvo u EU. Za Crnu Goru, Albaniju i Sjevernu Makedoniju mogli bi se odrediti konkretni datumi pristupanja, pa i zato da se suzbiju ruski i kineski utjecaj na Balkanu. Za Srbiju i Kosovo su ti izgledi skromniji, jer međuetnički sukob paralizira ukupni napredak. Bosna i Hercegovina se s mukom bori da prevlada status disfunkcionalne države. Ovdje je sukob bosanskih Srba s ostalim narodima, koji podgrijava Rusija, najveća kočnica.
Treći izazov – reforme Evropske unije
Prije primanja novih članica EU mora reformirati svoje procese odlučivanja i način finansiranja. "Sposobnost za prijem" može ponuditi samo suverena, ekonomski jaka Evropa – to odavno tvrdi francuski predsjednik Emmanuel Macron. I njemačka Vlada je predložila više većinskog odlučivanja umjesto jednoglasnosti. Upućeni briselski krugovi nisu sigurni što će biti od takvih prijedloga naredne godine. Ako se jednoglasno donošenje odluka želi ukinuti, ta se odluka mora donijeti – jednoglasno.
Proteklih nekoliko godina EU nije mogao urazumiti Poljsku i Mađarsku koje su bezobzirno koristile svoj veto. Postupak zbog deficita u vladavini prava ne daje rezultate. Protivnik Evropske unije Viktor Orban i iduće će godine čvrsto vladati u Mađarskoj. U Poljskoj postoji nada, jer kormilo preuzima bivši predsjednik Europskog vijeća Donald Tusk, proevropski političar.
Prije 20 godina, poslije pristupanja osam srednjoevropskih i istočnoevropskih država, kao i otočnih država Malte i Kipra, EU je uz nešto oklijevanja usvojio "Lisabonske ugovore" koji su do danas osnova za rad ovog saveza država. Moraju li se mijenjati ti ugovori? Ta diskusija će biti sve prisutnija tokom 2024.
