Knjigu Rat je mrtav, živio rat: Bosna – svođenje računa, objavljenu prvi put u Londonu 2012. godine, u kojoj je sabrao brojna svjedočenja preživjelih logoraša, prognanika, porodica ubijenih – proslavljeni britanski novinar Ed Vulliamy nazvao je „epskim putovanjem“ koje ga je odvelo „po cijeloj Evropi i Americi“.
Više od dvadeset godina trajalo je to „svođenje računa“, od Britanije, Švedske, Danske, Nizozemske, Hrvatske, Missourija, Utaha, nakon što je upravo on, kao tadašnji ratni reporter The Guardiana, prvi objavio svijetu istinu o srpskim koncentracionim logorima Omarska i Trnopolje.
„U proljeće 1992. godine bosanski Srbi su sručili uragan nasilja uglavnom na bosanske Muslimane, ali i na bosanske Hrvate i druge nesrpske etničke grupe, na teritoriji za koju su tvrdili da je 'Velika Srbija'“, napisao je u uvodu knjige Ed Vulliamy.
Gledao sam, iako je majka govorila da ne gledam
Te 1992. godine Asmir Selimović imao je pet godina i sa svojom porodicom iz rodne Vlasenice prebjegao je i spas potražio, kako piše Vulliamy, u mjestu koje se činilo „relativno sigurnim – u obećanoj tzv. sigurnoj zoni Srebrenici“.
„Tri godine kasnije osmogodišnji Asmir bio je među onima koji su zaštitu od streljačkih odreda generala Mladića tražili u nizozemskoj vojnoj bazi“, piše autor knjige.
Slavlje igrača nakon gola protiv Kanade (Foto: EPA)
„Nikad neću zaboraviti taj dan: krici dječaka koji su odvajani od majki i porodica da bi bili ubijeni. Istjerana iz baze moja majka me obukla kao djevojčicu s maramom na glavi pa smo se mogli ukrcati na autobus. Dok smo putovali, govorila mi je da spustim glavu i ne gledam, ali ja sam gledao. Vidio sam postrojene muškarce na fudbalskom igralištu spuštenih glava koji čekaju na pogubljenje. Spuštenih glava s rukama na leđima. Moja majka je vikala: ne gledaj, molim te, ne gledaj“, ispričao je Asmir svoju Edu Vulliamyju, tada već kao izvrstan student Univerziteta u Sent Luisu 2011. godine.
U Sent Luis, najveću zajednicu Bošnjaka u Americi, Asmir je sa porodicom došao kada su izgubili status izbjeglica u Njemačkoj 1999. godine.
Te tri ratne godine provedene u Srebrenici, kako je kazao Asmir, zauvijek su odredile njegov identitet.
Dodao je da „misli da se našao na nekom manje važnom mjestu, ne bi toliko insistirao na tome da je Bosanac“.
Kad Džeko zabije gol, svaka izbjeglica na svijetu je zabila gol
