Vlasti Mađarske traže od Kijeva da cijelu ukrajinsku Zakarpatsku oblasti proglasi "tradicionalno mađarskom" u sklopu 11 zahtjeva Budimpešte u vezi sa zaštitom prava nacionalnih manjina.
Osim toga Budimpešta zahtjeva izbornu reformu u Ukrajini koja bi omogućila političko predstavljanje predstavnika mađarske manjine. Ključni kamen spoticanja je određivanje područja u Ukrajini sa posebnim nivoom garancija za prava Mađara.
U Zakarpatskoj oblasti prema popisu stanovništva iz 2001. godine udio Mađara je preko 10 posto.
Listu od 11 tačaka mađarski ministar vanjskih poslova Peter Sijarto predao je Ukrajincima još u januaru 2024. Tada ju je sam Szijjarto nazvao listom mađarskih "zahtjeva". U međunarodnoj politici nije uobičajeno "zahtjevati" bilo kakve akcije od suverene države. Međutim, stav Budimpešte od početka je bio da ih Kijev treba ispuniti. Stoga je čak i u službenoj prepisci zvučao naziv "lista zahtjeva".
U suštini, Mađarska zahtijeva ukidanje čitavog niza zakonskih promjena u manjinskom zakonodavstvu koje je Ukrajina napravila nakon 2014. godine.
Mađarski zvaničnici, među kojima je i Szijarto, to otvoreno priznaju i (ne sasvim ispravno) tvrde da je od tada Ukrajina navodno smanjila prava manjina, što je zabranjeno Ustavom Ukrajine i međunarodnim normama.
Zahtjev Budimpešte da se uvede koncept "kulturne autonomije" u ukrajinsko zakonodavstvo naišao je na kategorično "ne" Kijeva.
Jedan od dva najproblematičnija je zahtjev pod rednim brojem 11 za političko predstavljanje predstavnika mađarske manjine, o čemu je Mađarska, međutim, već počela da pravi kompromise.
Orban je isprva htio Ukrajini nametnuti sistem koji trenutno djeluje u Mađarskoj, gdje predstavnici nekoliko nacionalnih manjina (među njima, inače, ukrajinske) imaju zakonski zagarantovanu zastupljenost u parlamentu.
