U nedavnom intervjuu za Federalnu televiziju Christian Schmidt gotovo je potvrdio da se njegov mandat bliži kraju. Da li odlazi sutra ili za godinu manje je važno od posljedica njegovog odlaska po Bosnu i Hercegovinu, preciznije – po probosansku politiku, piše Odgovor.ba
Ključno pitanje je da li će suverenistički politički akteri u Sarajevu razviti koherentan program u vezi s izborom njegovog nasljednika, jasno definisati zahtjeve prema novom visokom predstavniku i zauzeti precizan stav prema Uredu visokog predstavnika kao instituciji, uključujući i način njezina zatvaranja.
Nije potrebno ponavljati niz kritika na račun Schmidta od 2021. godine. Njegovo bizarno ponašanje problematizirano je i u njemačkim medijima. Dovoljno je istaći da su njegove otvorene simpatije prema hrvatskom nacionalističkom establišmentu, kao i neliberalne intervencije u izborni proces 2022. i formiranje vlasti 2023, svele legitimitet OHR-a na najnižu tačku.
Realno, Schmidt je od početka bio loš izbor. Njegovo imenovanje rezultat je inžinjeringa vlade Andreja Plenkovića nakon decenijskog lobiranja u Berlinu. Sarajevo je malo šta učinilo da osujeti te napore, pa je Hrvatska, zapravo, kucala na otvorena vrata.
Šteta koju je Schmidt nanio evropskim i NATO aspiracijama BiH, dodatno cementirajući sektašku prirodu političkog sistema, ozbiljna je i teško popravljiva. Ako se želi sanirati, sljedeći visoki predstavnik mora biti ideološki i politički suprotan Schmidtovom profilu.
Zbog toga bi suverenistički lideri u Sarajevu trebali ponuditi jasan „dogovor“ članicama Upravnog odbora Vijeća za provedbu mira (PIC).
Bosanska strana treba pozdraviti Schmidtov odlazak i zahtijevati da njegov nasljednik – idealno žena – dolazi iz države koja otvoreno podržava pristupanje BiH EU i NATO-u kroz provedbu političkih i ustavnih reformi u skladu s pravnom stečevinom EU, presudama Evropskog suda za ljudska prava i mišljenjima Venecijanske komisije.
Novi visoki predstavnik treba dobiti mandat PIC-a da koristi bonske ovlasti za ostvarenje ovih ciljeva, ali isključivo za tehnička unapređenja sistema upravljanja – ne za suštinske izmjene ustavnog i zakonodavnog okvira. To mora ostati odgovornost domaćih institucija.
Iako bi bilo poželjno poništiti sve Schmidtove intervencije u bosanskohercegovačkom ustavnom pravu, sarajevski lider ne mogu toliko tražiti od PIC-a. Prvo, međunarodna zajednica neće takvo šta podržati. Drugo, štetilo bi institucionalnom integritetu države da naglo prelazi iz jednog modela formiranja vlasti u drugi.
Zato ključni zahtjev bosanskih suverenista mora biti precizan i tehnički: izmijeniti Schmidtove amandmane iz aprila 2023. na Ustav Federacije tako da se osigura pravna dosljednost u formiranju vlasti u entitetu. Konkretno, model utemeljen članom 1. tadašnje odluke Visokog predstavnika, koji predviđa da je za formiranje Vlade dovoljan glas predsjednika i jednog potpredsjednika Federacije uz većinu u Predstavničkom domu, treba postati trajan.
