Stabilnost metalne industrije u Bosni i Hercegovini sve je neizvjesnija. Gašenje Koksare u Lukavcu moglo bi izazvati ozbiljne posljedice za željeznice, ali i za zeničku Željezaru, čiji radnici upozoravaju da se domaća proizvodnja čelika ubrzano urušava.
Niko ne zna šta će sutra biti sa Novom željezarom Zenica. Domaća proizvodnja nije zaštićena, dok uvoz naročito, iz Turske i Italije, cvjeta. Nemar nadležnih prema nekadašnjem gigantu boli one koji su u ovoj firmi proveli decenije.
"Moj pokojni otac je ovdje zaradio penziju, mene othranio, ja sam odavde troje djece othranio, tužno je to, kad gledam one ljude kako se opraštaju od Koksare, sutra da dođe isto da se i ja opraštam.. Ja sam ovdje ostavio svoj život", kazao je radnik Goran Slišković.
"Mi ne želimo pred biro za zapošljavanje, ne želimo da ugrozimo svoju egzistenciju, želimo ostati u Zenici, ovdje je više od 100 godina proiozvodnje čelika, mi želimo to nastaviti i ne tražimo nitša osim da se zaštiti naše tržište", dodao je drugi radnik Ismir Horić.
Pod zaštitom podrazumijevaju zaštitne mjere od 200 dana, kako bi se uradile dublje analize tržišta. Potom se mjere mogu ukinuti ili produžiti do četiri godine. Iz Željezare navode da je Vlada Federacije Bosne i Hercegovine prvobitno dala svoju saglasnost, da bi ubrzo uslijedio suprotan stav. Sada traže uvođenje recipročnih mjera prema Srbiji, koja je ranije uvela kvote na uvoz čelika iz inostranstva.
"Srbija je u okviru tih zaštitnih mjera nama dala najveći dio kvote, puno veći nego što je dala i Turskoj i Evropskoj uniji. Ne vidimo razlog za reciprocitet prema Srbiji, a sa druge strane, daje se sloboda proizvođačima iz Turske i iz Italije da ulaze na naše tržište bez ikakvih problema", naglasio je Saša Božić, direktor prodaje Nove Željezare Zenica.
I slabe domaću proizvodnju, koja ionako trpi jake udarce gašenjem Koksare u Lukavcu. Zbog toga će koks tražiti na svjetskom tržištu, čija će isporuka, sasvim izvjesno, trajati dugo, a rokovi skoro prekoračeni.
