19. maj je državni praznik u Turskoj. Simboličan dan koji je turskoj omladini posvetio osnivač države Mustafa Kemal Ataturk. Otac nacije je 19. maja 1919. započeo oslobodilački rat protiv zapadnih sila, koji je trajao do osnivanja republike 1923. godine – tako kažu turske historijske knjige.
Za Umita Ozdaga, lidera nove "Pobjedničke stranke" (Zafer partisi), 19. maj je bio prilika da posegne za nacionalističkim tonovima. Ovaj 61-godišnjak je tog dana sa jednom grupom ljudi posjetio Ataturkov mauzolej u glavnom gradu Turske Ankari i pozirao sa prolaznicima ispred velikog spomenika. Ljudi koji su ga prepoznali željeli su da naprave selfije sa njim. Čovjek u prolazu je viknuo: "Moj učenjaku, dobro je što postojiš." Jedna žena ga je čak poljubila u čelo.
Zvijezda u usponu?
Umit Ozdag je zvijezda posljednjih nekoliko sedmica. Gdje god da se pojavi, oko njega se brzo stvori gomila ljudi. Svi žele da ga vide, mnogi žele da mu izraze podršku. Zato što se Umit Ozdag posebno bavi pitanjima koja se tiču mnogih Turaka: galopirajuća inflacija, opadajuća kupovna moć, egzistencijalni strahovi i navodno „otuđenje" u sopstvenoj zemlji zbog izbjeglica, piše Deutsche Welle.
Prema zvaničnim podacima, u Turskoj trenutno živi 3,8 miliona registrovanih sirijskih izbjeglica. No, ne zna se koliki je stvarni broj. Osim toga, tu su i izbjeglice iz Avganistana, Iraka, Pakistana i drugih zemalja, kojih prema UNHCR-u ima 320.000. Pretpostavlja se da je broj neprijavljenih slučajeva mnogo veći.
"Ne želimo da se naši ljudi bore protiv gladi i siromaštva dok se naš novac od poreza troši na Sirijce, Afganistance i Pakistance", potpirivao je Umit Ozdag na mnogim događajima posljednjih nedjelja. Žestoka kritika izbjeglica nailazi na dobar prijem kod mnogih Turaka. Zato što se ljudi plaše. Stopa inflacije je nedavno bila oko 70 odsto. Stanovništvo pati od enormno povećanih cijena. I nema rješenja na vidiku.
Rođen u Japanu, studirao u Minhenu
Zapravo, ni Umit Ozdag nije novi "spasitelj", jer je predugo u etabliranom političkom establišmentu. Ali, nov je način na koji se obraća ljudima.
Umit Ozdag potiče iz politički aktivne porodice. Njegov otac je bio blizak saradnik Alparslana Turkesa, osnivača Partije nacionalističkog pokreta (MHP). U Njemačkoj poznatiji po svojoj organizaciji „Sivi vukovi", koja takođe ima svoje strukture u Njemačkoj i pod prismotrom je Službe za zaštitu ustavnog poretka. Ozdagova majka je takođe bila aktivna u MHP-u. Bila je prva predsjedavajuća ženske organizacije te stranke.
Ozdag je rođen u Japanu, kada je njegov otac bio u diplomatskoj službi početkom 1960-ih. Ozdag je studirao političke nauke, filozofiju i ekonomiju na Univerzitetu Ludvig Maksimilijan u Minhenu.
Ozdag je takođe bio član MHP-a. Prvo u omladinskoj organizaciji, pa u odboru, sve dok nije isključen iz stranke 2016. godine, nakon otvorenih kritika rukovodstva. Godinu dana ranije, MHP je ušao u savez sa Erdoganom i čak pomogao AKP-u da dobije većinu pri ponovnom izboru. Zbog podrške Erdoganu, Ozdag je bio duboko nezadovoljan. Zato je sa ostalim disidentima MHP-a potom osnovao konzervativno-nacionalističku „Iji partiju", odnosno „Dobru partiju", iz koje je istupio 2021. godine, poslije svađe sa rukovodstvom i konačno osnovao svoju partiju: „Partiju pobjede" .
Velika podrška zbog desničarskog huškanja
Međutim, njegova nova stranka je uhvatila zamajac tek nekoliko mjeseci nakon što je požurio sa desno-ekstremističkim, rasističkim i anti-izbjegličkim izjavama. Njegov rejting se od tada naglo poboljšao. U posljednjim istraživanjima početkom maja, čak je premašio oznaku od dva odsto, što je relativno visoko za turske standarde.
Za profesora doktora Kemala Bozaja sa Međunarodne više škole u Diseldorfu i Kelnu, koji godinama posmatra turske ultranacionaliste, nema dvojbe kada je riječ o „Partiji pobjede": "Veoma je ultranacionalistička u svom partijskom programu, i veoma desničarski populistička po svojoj retorici i načinima predstavljanja", kaže Bozaj u razgovoru za DW.
Ozdag se vodi na određenim narodnim nacionalističkim elementima. Za njega je važnu ulogu odigrao panturcizam, ili panturanizam, dodaje Bozaj. Za turske ultranacionaliste, Turan je ideal etnički homogene države svih turskih naroda od Balkana do zapadne Kine, koja će biti uspostavljena pod turskim vođstvom.
Prema ekspertu Bozaju, Ozdag je u svom partijskom manifestu predstavio i ove historijske nacionalističke elemente. Pored toga, nakon osnivanja svoje stranke, Ozdag je odmah posjetio grob Alparslana Turkesa, bivšeg vođe "Sivih vukova", da bi pokazao da je njegova partija zasnovana na njegovoj tradiciji.
Ozdag – veliki kritičar vlade AKP
Umit Ozdag takođe je oštar prema vladajućoj stranci. Nedavno se sukobio sa turskim ministrom unutrašnjih poslova Sulejmanom Sojluom. On je obično udarao Ozdaga ispod pojasa, jer je „Partija pobjede" finansirala film usmjeren protiv izbjeglica pod nazivom „Tiho osvajanje". Situacija između njih dvojice se toliko zaoštrila da je Ozdag, na zaprepašćenje javnosti, izazvao ministra unutrašnjih poslova na svojevrsni duel: ako je ministar unutrašnjih poslova čovjek, neka izađe, zaprijetio je Ozdag.
Ovakvim izjavama, Ozdag je iznenada ubrao poene kod mnogih vladinih kritičara, koji sebe čak definišu kao socijaldemokrate. Na društvenim mrežama je izbila žestoka svađa. Ozdag uopšte nije rasista, rekli su mnogi. On brani vrijednosti zdravog turskog patriotizma. Ozdag je dobio podršku i od najveće opozicione stranke, CHP, Republikanske narodne partije.
Razlika u odnosu na MHP ili BBP
Može li Ozdagova "Partija pobjede" da se etablira? Za politikologa Berka Esena sa Univerziteta Šabanči još je rano za prognoze. Potencijal ove stranke moći će da se prepozna tek za nekoliko godina, nakon što se pozicionira i u drugim oblastima.
Već ranije je bilo raskola u historiji turskih ultranacionalista. Njihovo islamističko desničarsko ekstremističko krilo se odvojilo 1993. i osnovalo „Partiju velikog jedinstva" (BBP). Za njih je islam veoma važan element turskog identiteta. Za Umita Ozdaga i njegovu stranku ovo ne igra veliku ulogu, kaže Kemal Bozaj. Još jedna razlika u odnosu na ultranacionaliste je stav "Partije pobjede" koji je kritički nastrojen prema vladi. Dok MHP i BBP podržavaju Erdogana i vladu AKP, Ozdag se protivi vladi, podsjeća ekspert.
Pored toga, ovi stari ultranacionalisti, MHP i BBP, uvijek bi imali bliske veze sa takozvanom dubokom državom Turske (Deep-State) i njenim podzemnim paravojnim strukturama. Umit Ozdag se, s druge strane, jasno ogradio od njih, napominje Bozaj.
Paralele sa evropskim desničarskim populistima
Za politikologa Berka Esena, "Partija pobjede" pokazuje paralele sa evropskim populistima. Ne samo zbog antiizbjegličkih teza, kaže on i dalje objašnjava: Za Ozdaga, Turska se sastoji od dva tabora; s jedne strane su vlast i opozicija, politička elita, koji prstom ne mrdaju dok izbjeglice osvajaju Tursku. Ostatak je narod koji Ozdag želi da spasi svojom "Partijom pobjede". Za Esena je prilično iznenađujuće da takva populistička partija nije nastala mnogo ranije.
On aludira na savez između vladajuće stranke i ultranacionalista. Oni podržavaju Erdogana od 2018. godine i podržavaju njegovu politiku prema izbjeglicama, iako i među njihovim pristalicama ima dosta protivljenja. Trenutno je teško procijeniti da li mogu da drže svoje pristalice pod kontrolom ili će se one prikloniti "Partiji pobjede". Ali, pitanje izbjeglica nastaviće da zaokuplja tursko društvo.
