Ovaj potez usklađen je s planom ministra odbrane Borisa Pistoriusa od 35 milijardi eura za jačanje njemačke "svemirske sigurnosti".
Politico izvještava da je imao uvid u dokumente njemačke vlade u kojima se vidi kako namjeravaju ispuniti želju kancelara Friedricha Merza i od Bundeswehra napraviti najjaču konvencionalnu vojsku na svijetu.
Friedrich Merz je tihi dio rekao naglas još u maju: Njemačka namjerava izgraditi Bundeswehr u "najjaču konvencionalnu vojsku u Evropi", obećavajući da će joj dati "sva potrebna finansijska sredstva".
Opsežni popis od 39 stranica navodi 377 milijardi eura željenih kupovina na kopnu, u zraku, na moru, u svemiru i kibernetičkom prostoru. Dokument je planski pregled kupovine oružja koji će biti naveden u budžetu njemačke vojske za 2026. godinu, ali mnoge su dugoročne kupovine za koje ne postoji jasan vremenski okvir.
Zajedno, to je sveobuhvatan plan za dugo očekivanu reformu odbrane Njemačke, čvrsto utemeljenu u domaćoj industriji.
Politički, vremenski okvir prati Merzov prelazak na novi model finansiranja. Od proljeća, Berlin je krenuo u oslobađanje odbrane od njemačke ustavne dužničke kočnice, omogućujući održivu višegodišnju potrošnju izvan gotovo iscrpljenog posebnog fonda od 100 milijardi eura osnovanog za vrijeme mandata bivšeg kancelara Olafa Scholza.
Stavke na popisu će se na kraju pojaviti, u manjim tranšama, kada budu dovoljno zrele za glasanje parlamentarnog budžetskog odbora. Sve nabave vrijedne preko 25 miliona eura trebaju odobrenje odbora.
Dokumenti pokazuju da Bundeswehr želi pokrenuti oko 320 novih projekata naoružanja i opreme tokom sljedećeg budžetskog ciklusa. Od njih, 178 ima navedenog izvođača radova. Ostali su "još uvijek otvoreni", što pokazuje da je velik dio plana modernizacije Bundeswehra još uvijek u fazi izrade.
Njemačke kompanije dominiraju prepoznatljivim natječajima s oko 160 projekata, vrijednih oko 182 milijarde eura, vezanih uz domaće kompanije.
Rheinmetall je daleko najveći pobjednik. Grupa sa sjedištem u Düsseldorfu i njena povezana poduzeća pojavljuju se u 53 odvojene linije planiranja vrijedne više od 88 milijardi eura. Oko 32 milijarde eura izravno bi se slilo Rheinmetallu, dok je dodatnih 56 milijardi eura povezano s podružnicama i zajedničkim ulaganjima, poput programa borbenih vozila Puma i Boxer koje provodi KNDS.
Dokument predviđa isporuku ukupno 687 Puma, uključujući 662 borbene verzije i 25 vozila za obuku vozača, do 2035. godine.
U protuzračnoj odbrani, Bundeswehr ima za cilj nabaviti 561 sistem kratkog dometa Skyranger 30 za protu-dronove i zaštitu kratkog dometa - program koji je u potpunosti pod vodstvom Rheinmetalla. Uz to dolaze i granate i puščani naboji u milionima.
Diehl Defence pojavljuje se kao drugo veliko industrijsko sidro Bundeswehra nakon Rheinmetalla. Bavarski proizvođač projektila pojavljuje se u 21 liniji nabave vrijednoj 17,3 milijarde eura.
Najveći udio dolazi iz porodice IRIS-T, koja bi trebala činiti okosnicu buduće njemačke arhitekture protuzračne odbrane. Prema dokumentu, Bundeswehr namjerava kupiti 14 kompletnih IRIS-T SLM sistema vrijednih 3,18 milijardi eura, 396 projektila IRIS-T SLM za oko 694 miliona eura i dodatnih 300 projektila kratkog dometa IRIS-T LFK vrijednih 300 miliona eura.
Zajedno, samo ove linije iznose oko 4,2 milijarde eura - što IRIS-T čini jednim od najznačajnijih pojedinačnih programa protuzračne odbrane u planiranju Bundeswehra.
Dronovi također dobivaju na značaju na vojnoj listi želja.
Na višem kraju, Bundeswehr želi proširiti svoju flotu naoružanih Heron TP-ova kojima upravlja izraelski IAI, s ciljem kupovinom nove municije za oko 100 miliona eura. Slijedi desetak novih taktičkih dronova LUNA NG vrijednih oko 1,6 milijardi eura. Za mornaricu, u planu se pojavljuju četiri pomorska drona uMAWS vrijedna procijenjenih 675 miliona eura, što će uključivati zamjenske dijelove, obuku i održavanje.
Nekoliko najskupljih novih projekata Bundeswehra ne nalazi se na kopnu, moru ili u zraku, već u orbiti. Popis uključuje više od 14 milijardi eura u satelitskim programima, koji zahtijevaju nove geostacionarne komunikacijske satelite, nadograđene zemaljske kontrolne stanice i, najambicioznije, konstelaciju satelita u niskoj Zemljinoj orbiti vrijednu 9,5 milijardi eura kako bi se osigurala stalna, otporna na ometanje povezanost za trupe i komandna mjesta.
Ovaj potez usklađen je s planom ministra odbrane Borisa Pistoriusa od 35 milijardi eura za jačanje njemačke "svemirske sigurnosti".
Jedan od politički najnabijenijih planova na popisu želja Bundeswehra je potencijalno nadopunjavanje 15 aviona F-35 kompanije Lockheed Martin, vrijednih oko 2,5 milijarde eura u okviru američkog sistema prodaje vojne opreme inozemstvu.
To bi održalo ulogu Njemačke u dijeljenju nuklearnog oružja netaknutom, ali bi i zadržalo njenu ovisnost o američkom održavanju, softveru i pristupu podacima misije. To bi također moglo signalizirati daljnje njemačko približavanje američkom oružju koje ne može zamijeniti, baš kao što se produbljuju političke napetosti oko francusko-njemačko-španskog borbenog aviona šeste generacije, Future Combat Air System.
Isti američki okvir pojavljuje se i u drugim visokoprofilnim projektima.
Bundeswehr planira kupiti 400 krstarećih raketa Tomahawk Block Vb za otprilike 1,15 milijardi eura, zajedno s tri lansera Lockheed Martin Typhon vrijedna 220 miliona eura - kombinacija koja bi Njemačkoj dala domet udara od 2000 kilometara.
Privremeni plan mornarice za patrolne avione, vrijedan 1,8 milijardi eura za četiri Boeing P-8A Poseidon, također se nalazi u inozemnom vojnom prodajnom cjevovodu.
Sva tri povezuju buduće berlinske sposobnosti udara i nadzora s američkom kontrolom izvoza i održavanja.
Zajedno, oko 25 projekata povezanih s inostranstvom vrijednih otprilike 14 milijardi eura jasno se pojavljuje u internom planiranju Bundeswehra - manje od pet posto od ukupno 377 milijardi eura tražene potrošnje.
Ipak, oni čine gotovo sve njemačke strateške, nuklearne i dugometne sposobnosti, od aviona s nuklearnim certifikatom do sistema za duboke udare i pomorski nadzor.
Nasuprot tome, gotovo polovica popisa usidrena je u njemačkoj industriji, a obuhvaća oklopna vozila, senzore i linije municije. U finansijskom smislu dominiraju domaće kompanije; međutim, politički, nekoliko stranih sistem definira najosjetljivije vojne uloge zemlje.
