Nova knjiga crnogorskog i bosanskohercegovačkog književnika i kolumniste Andreja Nikolaidisa 'Safari u Sarajevu' dio je, kaže pisac, zamišljene trilogije, čiji se podnaslov - Kako ubiti vampira, referira na znameniti roman Borislava Pekića.
„Prvi dio ove trilogije je 'Most na Drini' - jasno je sa kim polemišem, dok će njen treći dio biti moja verzija 'Gorskog vijenca', takođe jednog od kapitalnih djela jugoslavenske književnosti. Ova tri romana svojevrsno su 'novo čitanje klasika': traženje odgovora na pitanje kako bi ta djela, nekoliko decenija nakon što su napisana i sa iskustvom koje imamo, mogla biti pročitana“, kaže Nikolaidis za Slobodnu Bosnu.
Razgovarala: TAMARA NIKČEVIĆ
Koliko je na Vaše 'novo čitanje' Ive Andrića, Pekića i Njegoša uticalo iskustvo rata u Bosni i Hercegovini?
-Presudno. Međutim, imam utisak da je moje dosadašnje 'novo čitanje' klasika malo koga zanimalo u Crnoj Gori i u Bosni i Hercegovini. Naime, 'Most na Drini', veoma polemičan prema Andriću i najblaže rečeno kontroverzan, nije izazvao nikakvu javnu reakciju.
Zašto?
-Bez lažne skromnosti, da sutra crknem, iza mene bi ostala barem prilično opsežna i impresivna kritika velikosrpskog nacionalizma. Kada bi neko sabrao sve što sam napisao i posvetio toj biblijskoj pošasti koja neće prestati da proizvodi žrtve i da sanja svoje krvave snove, bilo bi mu jasno zašto se moje knjige ne prodaju u srpskim knjižarskim lancima – uključujući ove u Crnoj Gori. Zato nema pozitivne kritike, zato me ne pozivaju da gostujem u njihovim medijima i sl. No, zašto me prećutkuje tzv. bošnjačka i crnogorska elita, zašto sam kod njih zabranjen? Vjerujem iz političkih razloga. Naime, aktualnu vlast u Bosni i Hercegovini nazivam kvislinškom, izdajničkom i sramnom. Mislim da je to razlog zabrane.
Očekujete da će 'Safari u Sarajevu' imati sličan tretman?
-Očekujem. Još kao tinejdžer sam prestao vjerovati da bi, da me nema, svijet bio drugačiji, da bi plakao zbog toga što sam otišao. Bez mene se, dakle, može. Ipak, uskoro će crnogorski 'Fokalizator' i bosanskohercegovačko 'Vrijeme' štampati 'Safari u Sarajevu', pa će onaj koga to bude zanimalo jednom saznati kako su, devedesetih godina prošloga vijeka, fašisti i psihopate iz Zapadne Evrope dolazili u opkoljeno Sarajevo da ubijaju sarajevsku djecu, te ima li adekvatne kazne za takav zločin. Takođe, vjerujem da će jadnom neko poželjeti da sazna kakav je genocid počinjen nad Bošnjacima u Podrinju i koji su sve monstruozni zločini počinjeni u Višegradu, o čemu govori 'Most na Drini'.
U romanu 'Safari u Sarajevu' nema pozitivnog lika. Niste mogli…?
-Ne, očito više nisam u stanju da proizvedem pozitivan lik, niti da, izuzev kao najbrutalniji sarkazam, pošaljem tzv. pozitivnu poruku. Moje su knjige uvijek bile mračne; nekoliko posljednjih očito su mračnije od mračnog standarda. Ne vidim ništa pozitivno; vidim samo nedovršenost i mogućnost za ponavljanje užasa. Koji će se, siguran sam, desiti. Na Balkanu, uostalom, nikada ni jedan posao nije završen do kraja i fraze poput 'suočavanja s prošlošću', 'individualne odgovornosti“ i slično ne znače ništa. Pa, za skidanje table sa likom ratnog zločinca Ratka Mladića danas je neophodan 'pravni osnov'!“ Ideološko tumačenje stvarnost odbijam kao najcrnje nasilje. Tim prije što pripadam generaciji kojoj je dva puta u životu srušeno sve u šta je vjerovala. Prvi put 1992. godine, kada mi se sarajevska stvarnost ukazala kao vlastita krvava suprotnost; uključujući komšije, koji su odjednom postale pomahnitale zvijeri.
Crna Gora drugi put?
-Da, avgust 2020. godine i propast crnogorskog emancipatorskog projekta.
I svijet se rastače na elementarne čestice; imperija koja je diseminirala dominantnu ideologiju, u međuvremenu je od nje odustala i ono što trenutno gledamo je goli banditizam SAD. Oni koji tu zemlju vode ponašaju kao pirati. Ako uklonimo ideologiju koja nas je uvjeravala da postoji međunarodni pravni poredak i ideja pravde koja kroz taj poredak može biti ostvarena, veoma lako ćemo se prisjetiti da u ovome što se zbiva, u to banditskom ponašanju Amerike, nema ničeg novog.
Nema?
-Ne! O tome piše Augustin u 'Ispovijestima'. Imate znameniti odlomak, susret vladara i pirata, kada vladar pita pirata šta mu je bilo na pameti kada je napao njegove brodove. A šta je tebi bilo na pameti kada si napadao druge države, odgovara pirat i konstatuje da je obojici na pameti bilo isto - pljačka. Da, vi imate zakone, ali i mi pirati plijen dijelimo po nekim zakonima, kaže pirat. Jer zakoni uvijek postoje. Ali ono što razbojničku družinu razlikuje od države nisu zakoni i pravna država, nego pravda. Ukoliko nema pravde, nema ni razlike između države i razbojničke družine. A pravde nema, sve se raspalo. Ostala je gola sila.
Koja je to 'sila' uticala na to da, tri decenije nakon zločina, ispričate priču o 'sarajevskom safariju'?










