Nijema diplomatija BiH, glasna lobiranja Rs-a: Dodikova porodična ofanziva na Truma

Dakle, državni ministar razgovara sa osobom za koju je američko pravosuđe utvrdilo da je djelovao kao strani agent te osobom koja zastupa nacionalističko- hrišćanske ideje vjerovatno pravdajući to nekom naivnom i neinformiranom potrebom da se objasne odnosi u BiH.

Manje od pola godine nakon tog razgovora, Igor Dodik sastaje se sa Flynnom i razgovaraju o jačanju odnosa Rs-a i SAD-a. A taj odnos, znamo, najviše jača sa uplatom od preko pola miliona dolara Flynnu putem kompanije Blagojevića.

- Nakon decenija pritisaka i izazova, ušli smo u vrijeme šansi koje ćemo iskoristit za dobrobit svih građana Rs -, istakao je Igor Dodik.

Za to vrijeme, oficijelna državna diplomatija ostaje nijema na neviđene udare na Bosnu i Hercegovinu, koji se iz unutrašnje borbe za stvaranje države od entiteta, pretvaraju u nemilosrdno međunarodno lobiranje.

Posebno je indikativno da se paralelno sa intenziviranjem lobističkih aktivnosti Rs u Sjedinjenim Američkim Državama, unutar same Bosne i Hercegovine pojačava retorika o "samostalnosti", "izvornom Daytonu" i navodnoj ugroženosti entitetskih nadležnosti. Ta retorika, međutim, ima i dimenziju stvaranja narativa o Rs-u kao navodnoj žrtvi međunarodnih centara moći, što se potom plasira kroz kanale bliske konzervativnim krugovima u SAD-u.

U tom kontekstu, angažman Michaela Flynna nije tek simboličan. Riječ je o osobi koja ima direktne veze sa strukturama koje i dalje imaju utjecaj u Republikanskoj stranci, posebno među lojalistima Donalda Trumpa.

Time se Rs ne obraća zvaničnoj administraciji kroz institucionalne kanale, nego pokušava graditi paralelne mostove prema ideološki profiliranim akterima. Takva strategija nosi ozbiljne rizike.

Posebno zabrinjava izostanak jasne reakcije državnih institucija Bosne i Hercegovine. Ukoliko jedan entitet putem privatnih ugovora gradi međunarodne političke kanale koji su u suprotnosti sa zvaničnom vanjskom politikom države, tada je riječ o ozbiljnom presedanu.

Vanjska politika nadležnost je države, a ne entiteta, što niko od stranih aktera ne bi pomislio kada u svijetu postoje razna predstavništva Rs, a taj entitet je potpisao više lobističkih nego razvojih ugovora. 

Zato pitanje više nije koliko košta lobiranje, niti s kim se sastaje Igor Dodik. Pitanje je da li Bosna i Hercegovina uopše ima koherentnu politiku suprotstavljanja takvim nastojanjima ili entitet svoje ambicije pretvara u privatne diplomatske projekte, a državni nivo ostaje tek formalni okvir bez stvarnog autoriteta.

Upravo na toj nejasnoj liniji već godinama počiva model političkog djelovanja koji Rs udaljava od sistema, a Bosnu i Hercegovinu gura u novu rundu političke neizvjesnosti.