"Nije problem raditi, problem je opstati": Sudbina starih zanata u Sarajevu

"Kad su sezone i kad i su ozbiljnije posjete gradu, onda se ne možeš toliko posvetiti proizvodnji koliko se možeš posvetiti gostima koji ulaze. Mi smo njima interesantni, jedini smo koji kucaju nešto ovdje, prave svojim rukama i onda traže da razgovraju s nama, da slikaju, ali jedan rani dan je otprilike kucanje i prodavanje", ističe kazandžija Ahmed.

"Moje su četke kvalitetne, mogu dugo trajati, cijene su pristupačne, ali su ipak fabričke jeftinije i normalno nisu kvalitetne kao ove. Svako ide za svojim džepom, a klijentela-ko voli ručni rad, on dođe i uzme", dodaje četkar Remzija.

U vremenu brze proizvodnje i jeftinih alternativa, ručni rad sve češće postaje luksuz. "Nije problem raditi, problem je opstati", kažu zanatlije, a bez novih generacija teško je sačuvati tradiciju.

"Mi se nešto borimo da opstanemo i ostanemo, ali vjerujte za slamku se hvatamo. Neke ekstra pomoći bar ja za sebe ne vidim. Ja nešto drugo radim da bih zadržao ovo, da bi ostalo jer mi je žao. Ovo radim iz ljubavi, nemam neke zarade", iskren je Remzija.

Kod Ahmeda dosta ljudi dolazi sa Likovne akademije.

"Imaju nekih predmeta gdje moraju nešto napraviti od bakrene ili aluminijske folije, pa dođu ovdje po savjete. To mi je baš drago. Pitaju mogu li doći na zanat. Kažem da mogu, super. Čak kada su u pitanju neki stranci ponudim da sjednu, da naprave sami narukvicu. Kada ima ovako vremena u zimskom periodu, da vide da nije baš samo tup, tup, tup i gotovo. Svi zanati će se vratiti kad-tad. To barem ja mislim", smatra Ahmed.

Zvuk čekića u ulicama oko Baščaršije podsjeća da tradicija u Sarajevu još živi, a hoće li stare radnje ostati dio svakodnevnice zavisi od generacija koje dolaze.