Povodom 14 godina od smrti dr Nijaza Durkaovića, bivšeg predsjednika SDP-a BiH i člana Predsjedništva BiH, prenosimo najzanimljivije dijelove njegovog intervjua za magazin Start objavljenog početkom ovog stoljeća.
Podsjetimo, Nijaz Duraković je umro 29. januara 2012. godine, a autor pomenutog intervjua je bio Ozren Kebo.
Prenosimo njegove najzanimljivije dijelove, pošto je intervju prilično dug i sastoji od čak 101 pitanja.
Njegova biografija kao da je prepisana iz socrealističkih udžbenika: potiče iz radničke porodice, kao vrlo mlad je završio sve potrebne škole do doktorata, bio je član predsjedništva države, predsjednik partije i osnivač SDP-a, profesor na fakultetu političkih nauka, otac dvoje djece…
Savez komunista BiH ili SDP BiH?
“U svakom slučaju SDP BiH, jer ja sam SK BiH pretvorio u SDP BiH. Ja sam mu nadio ime i učinio tu povijesnu reformu”.
Da li ste zadovoljni svojom tvorevinom (SDP BiH) koja bi uskoro mogla da ostane bez osnivača?
“Pa, ne bi valjalo kada bi se stranka vezala za jedno ime. Nisam pravio stranku koja će biti nečiji posjed niti nečija privatna imovina. Stranka je utemeljena kao moderna, demokratskai evropski orijentirana, odbačeno je sve ono što podsjeća na dogmatski komunizam ili staljinizam”.
Najveći uspjeh i promašaj u historiji BiH
Najjači politički uspjeh BiH u njenoj historiji?
“Teško je to sada kazati. Možda je to ZAVNOBiH jer je on reinkarnirao ideju države Bosne i Hercegovine. Uspostavioje temeljne principe na kojima BiH može jedino opstati. Parola da BiH nije ni srpska, ni hrvatska, ni muslimanska, već i srpska, i hrvatska,i muslimanska nije fraza nego je to shvatanje da bosanskohercegovački tronožac pada ako mu otkinete jednu nogu. Ideja građanske i slobodne BiH utemeljena je na ZAVNOBiH-u”.
Šta je najveći politički promašaj u njenoj historiji?
“Ne može se reći da država sama posebi može da griješi. Možemo govoriti o greškama određenih političkih garnitura ili određene vlasti, ali ne o greškama BiH. Najveća bosanskohercegovačka tragedija je agresija koja je izvršena nad njom, a posljednji slučaj genocida koji se u njoj desio, povijesna je kataklizma”.
Šta smatrate svojim najvećim životnim uspjehom?
“To što sam vrlo mlad završio sve nauke koje su se mogle završiti, sve do doktorata i mjesta redovnog profesora na fakultetu. U profesionalnoj karijeri dogurao sam do maksimuma”.
Najveća politička greška
Koja je Vaša najveća politička greška?
“To što 1992. godine nisam formirao posebne patriotski orijentirane jedinice koje bi bile pri SDP-u. Mi smo organizirali patriotski front za obranu BiH i prije nego što je formirana Patriotska liga, ali se onda pojavila bojazan da će nas neko prozvati kako pravimo partijsku vojsku. Tu sam ideju izložio i Seferu Haliloviću, jer je naš uslov bio da budemo pod komandom Armije RBiH, ali da komandni kadar bude iz redova SDP-a jer smo u našim redovima imali dosta školovanih oficira.
Svi znamo kakva je situacija bila u Sarajevu, gdje su bivši mesari i pekari preko noći postajali komandanti koji su slali ljude u smrt. Sefer se oduševio i pozdravio tu ideju jer bi te jedinice bile doista multinacionalne, građanski orijentirane i patriotske prije svega,bez natruha ove ili one ideologije. Mislim da mi je najveća životna greška što to nisam učinio”.
Pa što niste?
“Rekao sam već, zbog bojazni da nam se ne prigovori da pravimo partijsku vojsku”.
Zašto je Zlatko Lagumdžija predsjednik SDP-a, a ne Vi?
“Zato što je na Kongresu izabran na to mjesto. Demokratski je dobio te izbore i sada ne bih želio ulaziti u razloge koji su tome prethodili. Između mene i njega Kongres se opredijelio za Lagumdžiju i ja sam mu poželio sreću i uspjeh u radu”.
Doživljavate li Lagumdžiju kao svog lidera?
“Ne, jer nije po mom ideološkom i političkom ukusu. Prije svega, akumulirao je previše funkcija, kao niko u modernoj povijesti BiH. Jedno vrijeme imao je šest funkcija: predsjednik vladajuće partije, predsjednik Ministarskog savjeta, ministar spoljnih poslova, direktor Instituta za menadžment i profesor na najmanje tri fakulteta,i tako dalje. Što kažu Sarajlije: Ne da je Ajnštajn, nego da je Cvajštajn, bilo bi mu previše”.
Političari u BiH
Ko je trenutno najbolji političar u BiH?
“Teško bih se mogao opredijeliti jer, nažalost, ne vidim nekog političara koji bi mogao ponijeti epitet najbolji. Tu i tamo ima nekih od njih koji imaju lucidnosti, imaju ideja, snage,hrabrosti…, ali niko nema ko obuhvata sve te osobine”.
Ko ima najviše lucidnosti, ideja i hrabrosti?
“I Lagumdžija često ima lucidnosti i novih ideja, samo ih nekako zbunjeno realizira. Haris Silajdžić ima određene pragmatičnosti i iskustva u međunarodnim odnosima. Safeta Halilovića krase temeljitost, upornost i, prije svega, političko poštenje. Više nikoga ne vidim na prostoru Federacije ko posjeduje neke posebne kvalitete. U Republici Srpskoj svi oni su manje-više još na nacionalističkom fonu”.
Postoji li mladi političar na kojeg tipujete?
"Svojevremeno mi se sviđao Denis Bećirević iz Tuzle, ali imam utisak da se već uklopio u ove birokratske strukture, tako da me pomalo razočarao. Dopadao mi se i ovaj naš ambasador u Beogradu Željko Komšić”.
Deklarirani titoist
Da ste Vi kojim slučajem sada visoki predstavnik za BiH, koji bi Vam bio prvi potez?
“Prvo bih dovršio ovu maskaradu oko primjene odluka Ustavnog suda i svu energiju međunarodne zajednice usmjerio na ekonomiju i probleme koji iz toga proizilaze”.
Kada biste sada pisali memoare, ko bi bio najpozitivniji lik?
“Ako bih gledao povijesno, ja sam još deklarirani titoist. Za mene je Josip Broz najveća povijesna ličnost ne samo na ovim prostorima nego najveća ličnost 20. stoljeća. Što se tiče drugih političara s kojima sam sarađivao, Džemala Bijedića cijenim kao pragmatu i mudrog političara”.
A ko je najnegativniji lik?
“Sva ova nacionalistička bagra, od Slobe Miloševića do Radovana Karadžića, od Momčila Krajišnika do Nikole Koljevića i da više ne nabrajam. Ma koga god uzmete, nećete pogriješiti…”
Najvažnija bh. knjiga?
“Mislim da je najveći bh. prozni pisac svih vremena Meša Selimović, a u poeziji to je Mak Dizdar”.
A Ivo Andrić?
“Andrić je veliki pisac, a pošto sam ja ipak političar, moram konstatirati da je on bio političko đubre i smeće. Uz rat sam ponovo pročitao njegovu disertacijuiz Beča i to je najgori nacionalistički pamflet koji sam pročitao u životu. Interesantno da je 1994. godine u Banjoj Luci objavljeno to reprintizdanje. Od jugoslovenskih proznih pisaca volim Krležu, od pjesnika volim Miljkovića, volim čak Stevana Raičkovića bez obzira na njegova politička ubjeđenja, volim Tina Ujevića i na njemu sam diplomirao. Diplomski rad mi je bio: Pjesnički svijet Tina Ujevića”.
Bog i poroci
Vjerujete li u Boga?
“Ne”.
Kako ćete biti sahranjeni: dženaza ili ateistički sprovod?
“To će vjerovatno odlučivati oni koji će me sahranjivati. Ne vjerujem u zagrobni život pa mi je svejedno”
Stidite li se svojih poroka?
“Pomalo i ponekad”.
Koji su Vam poroci?
“Volim popiti, a i pušim neumjereno. One ostale da i ne pominjem”.
