Esmir Bajraktarević je podigao dres prema navijačima koji su slavili u Zenici, u Bosni i Hercegovini, s licem otvrdnutim čak i usred ludila oko njega,
Kada je prvi put postao profesionalac kao tinejdžer s New England Revolutionom, krilni igrač rođen i odrastao u Apletonu, Viskonsin, imao je svoje ime na poleđini dresa. Razgovor s njegovim ocem to je promijenio.
- Svaki put kada igram, predstavljam svoju porodicu - rekao je u intervjuu za The Athletic ovog proljeća.
Dakle, kada je pogodio iz penala koji je Bosnu poslao na Svjetsko fudbalsko prvenstvo, skinuo je dres, okrenuo ga i podigao svoje ime da ga svi vide.
Za sina bosanskih izbjeglica iz Srebrenice, gdje je više od 8.000 bošnjačkih muslimanskih muškaraca i dječaka ubijeno u julu 1995. godine u onome što je Međunarodni sud pravde proglasio genocidom, podizanje dresa nije bilo samo slavljenje Bosne.
Četiri Bajraktarevićeva strica i njegov djed po ocu ubijeni su u Srebrenici. Njegovi roditelji, Elmir i Emina, pobjegli su i na kraju se nastanili u Švicarskoj, a zatim u Viskonsinu, piše svjetski ugledni New York Times.
- Srebrenicu nikada neću zaboraviti. To je dio mene i onoga što jesam. Nosim je u krvi - rekao je Bajraktarević za The Blazing Musket 2024. godine.
Dakle, u noći kada je poslao BiH na Svjetsko prvenstvo, čuvao je uspomene na svoju porodicu i putovanje svog prezimena.
- Postojao je plan da se ovaj dječak nikada ne rodi, da se moja djeca nikada ne rode, da se nijedno od naše djece nikada ne rodi. Njihov osmijeh je naša najveća osveta. - objavio je te noći na društvenim mrežama Emir Suljagić, direktor Memorijalnog centra Srebrenica.
U srijedu navečer u Santa Klari Bajraktarević će to naslijeđe nositi sa sobom na teren u nokaut utakmici Svjetskog prvenstva protiv Sjedinjenih Američkih Država.
Jednom je nastupio za mušku reprezentaciju SAD-a, u prijateljskoj utakmici protiv Slovenije u januaru 2024. godine, prije nego što je promijenio svoju međunarodnu pripadnost. Sada će imati jedinstvenu priliku da Bosnu gurne dublje u nokaut fazu - i da pritom izbaci svoju rodnu zemlju u šesnaestini finala.
Bit će to još jedan izvanredan trenutak u mladoj karijeri 21-godišnjaka.
- Živiš za ove trenutke. Ovo su stvari o kojima sam sanjao od malih nogu - rekao je Bajraktarević prošlog mjeseca kada su ga pitali kako se priprema za najveće utakmice.
Bajraktarević je odrastao u Appletonu, gdje su mu roditelji radili u fabrikama, a fudbal je ostao u središtu svega što je radio. Njegov brat i sestra su također igrali fudbal, a otac mu je bio trener.
- To je sve što sam ikada zaista znao - rekao je.
U kući je jeo bosansku hranu poput ćevapa i razgovarao bosanski sa svojim roditeljima. Izvan kuće je imao ono što je nazvao američkim iskustvom. Od malih nogu, Bajraktarević se isticao u lokalnim timovima u sjevernom Wisconsinu. Tako je sa 13 godina prešao u klub SC Wave u Milovokiju.
Tri godine kasnije, preselio se u Massachusetts kako bi se pridružio akademiji MLS-ovog New England Revolutiona, gdje je bio jedan od prvih mladih igrača koji su se smjestili i trenirali s njihovim omladinskim timom.
- Rekao sam roditeljima da je ovo nešto što moram učiniti, da moram podnijeti žrtvu. Očigledno je bilo jako teško jer sam jako, jako blizak svojoj porodici i volim biti kod kuće s njima.
Tako da mi je prvih nekoliko mjeseci tamo bilo zaista teško. Ali sama odluka nije bila toliko teška za mene. Znao sam da je to ono što želim raditi - prisjetio se Bajraktarević.
Prvi put kada je pozvan da trenira s prvim timom, Bajraktarević je rekao da je shvatio da može opstati na profesionalnom nivou. U prvoj godini tamo je uglavnom igrao s drugim timom, ali je trenirao s MLS timom.
