Kada je prvi put postao profesionalac kao tinejdžer s New England Revolutionom, krilni igrač rođen i odrastao u Apletonu, Viskonsin, imao je svoje ime na poleđini dresa. Razgovor s njegovim ocem to je promijenio.
Esmir Bajraktarević je podigao dres prema navijačima koji su slavili u Zenici, u Bosni i Hercegovini, s licem otvrdnutim čak i usred ludila oko njega,
Kada je prvi put postao profesionalac kao tinejdžer s New England Revolutionom, krilni igrač rođen i odrastao u Apletonu, Viskonsin, imao je svoje ime na poleđini dresa. Razgovor s njegovim ocem to je promijenio.
- Svaki put kada igram, predstavljam svoju porodicu - rekao je u intervjuu za The Athletic ovog proljeća.
Dakle, kada je pogodio iz penala koji je Bosnu poslao na Svjetsko fudbalsko prvenstvo, skinuo je dres, okrenuo ga i podigao svoje ime da ga svi vide.
Za sina bosanskih izbjeglica iz Srebrenice, gdje je više od 8.000 bošnjačkih muslimanskih muškaraca i dječaka ubijeno u julu 1995. godine u onome što je Međunarodni sud pravde proglasio genocidom, podizanje dresa nije bilo samo slavljenje Bosne.
Četiri Bajraktarevićeva strica i njegov djed po ocu ubijeni su u Srebrenici. Njegovi roditelji, Elmir i Emina, pobjegli su i na kraju se nastanili u Švicarskoj, a zatim u Viskonsinu, piše svjetski ugledni New York Times.
- Srebrenicu nikada neću zaboraviti. To je dio mene i onoga što jesam. Nosim je u krvi - rekao je Bajraktarević za The Blazing Musket 2024. godine.
Dakle, u noći kada je poslao BiH na Svjetsko prvenstvo, čuvao je uspomene na svoju porodicu i putovanje svog prezimena.
- Postojao je plan da se ovaj dječak nikada ne rodi, da se moja djeca nikada ne rode, da se nijedno od naše djece nikada ne rodi. Njihov osmijeh je naša najveća osveta. - objavio je te noći na društvenim mrežama Emir Suljagić, direktor Memorijalnog centra Srebrenica.
U srijedu navečer u Santa Klari Bajraktarević će to naslijeđe nositi sa sobom na teren u nokaut utakmici Svjetskog prvenstva protiv Sjedinjenih Američkih Država.
Jednom je nastupio za mušku reprezentaciju SAD-a, u prijateljskoj utakmici protiv Slovenije u januaru 2024. godine, prije nego što je promijenio svoju međunarodnu pripadnost. Sada će imati jedinstvenu priliku da Bosnu gurne dublje u nokaut fazu - i da pritom izbaci svoju rodnu zemlju u šesnaestini finala.
Bit će to još jedan izvanredan trenutak u mladoj karijeri 21-godišnjaka.
- Živiš za ove trenutke. Ovo su stvari o kojima sam sanjao od malih nogu - rekao je Bajraktarević prošlog mjeseca kada su ga pitali kako se priprema za najveće utakmice.
Bajraktarević je odrastao u Appletonu, gdje su mu roditelji radili u fabrikama, a fudbal je ostao u središtu svega što je radio. Njegov brat i sestra su također igrali fudbal, a otac mu je bio trener.
- To je sve što sam ikada zaista znao - rekao je.
U kući je jeo bosansku hranu poput ćevapa i razgovarao bosanski sa svojim roditeljima. Izvan kuće je imao ono što je nazvao američkim iskustvom. Od malih nogu, Bajraktarević se isticao u lokalnim timovima u sjevernom Wisconsinu. Tako je sa 13 godina prešao u klub SC Wave u Milovokiju.
Tri godine kasnije, preselio se u Massachusetts kako bi se pridružio akademiji MLS-ovog New England Revolutiona, gdje je bio jedan od prvih mladih igrača koji su se smjestili i trenirali s njihovim omladinskim timom.
- Rekao sam roditeljima da je ovo nešto što moram učiniti, da moram podnijeti žrtvu. Očigledno je bilo jako teško jer sam jako, jako blizak svojoj porodici i volim biti kod kuće s njima.
Tako da mi je prvih nekoliko mjeseci tamo bilo zaista teško. Ali sama odluka nije bila toliko teška za mene. Znao sam da je to ono što želim raditi - prisjetio se Bajraktarević.
Prvi put kada je pozvan da trenira s prvim timom, Bajraktarević je rekao da je shvatio da može opstati na profesionalnom nivou. U prvoj godini tamo je uglavnom igrao s drugim timom, ali je trenirao s MLS timom.
- Znao sam da ću tamo ići. To je nešto što sam znao od početka - rekao je.
I Revsi su to brzo shvatili. Debitovao je u MLS-u 2022. godine. 2023. godine postigao je svoj prvi gol u utakmici Liga kupa protiv meksičkog Querétara. Do 2024. godine bio je starter.
Sve to vrijeme igrao je za mlade reprezentacije SAD-a. Njegov rast i efikasnost u MLS-u donijeli su mu poziv od bivšeg američkog trenera Gregga Berhaltera za januarski kamp 2024. godine. Sa 18 godina bio je najmlađi igrač, ali Bajraktarević se istakao.
Međutim, u podsvijesti, Bajraktarević je znao da će se odazvati ako ga BiH pozove.
Odrastajući u Viskonsinu, gledao je reprezentaciju i idolizirao Edina Džeku. I tako, kada ga je zemlja rođenja njegovih roditelja pozvala u julu 2024. godine, igrač koji je postao poznat kao "Milwaukee Messi“ podnio je zahtjev i dobio jednokratnu promjenu državljanstva kod FIFA-e.
- Nije bilo sumnje jer sam oduvijek znao da će na kraju dana to biti Bosna - rekao je.
U januaru 2025. godine prešao je u nizozemski PSV u ugovoru vrijednom skoro šest miliona dolara. Postigao je svoj prvi međunarodni gol u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo 2025. godine, a manje od godinu dana kasnije, prošetao je do mjesta gdje je izveo odlučujući penal za Bosnu u play-offu kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo protiv Italije.
Opsada Srebrenice, koja je rezolucijom Vijeća sigurnosti UN-a u aprilu 1993. godine proglašena "zaštićenom zonom", počela je 6. jula 1995. godine. Bajraktarevićevi roditelji, kao i mnogi drugi, pobjegli su u šume kako bi preživjeli.
Od procijenjenih 10.000-12.000 muškaraca koji su krenuli na sjever u nadi da će stići do teritorije bosanske vlade, preživjelo je samo između 3.300 i 3.500.
- Da bi preživio te izglede, njegov otac nije trebao ne samo da ikada stigne u Sjedinjene Države, već nije trebao ni živjeti duže od jula 1995. godine - rekao je Suljagić za The Athletic u telefonskom intervjuu.
- Esmir je u suštini morao početi, s drugim igračima, prepisivati priču ove zemlje pod svojim uvjetima, a činjenica da je dijete preživjelog to uspjelo. Život je nepobjediv.
Bajraktarević je rekao da su njegovi roditelji djeci ispričali neke od priča o tome šta su doživjeli.
- Očigledno je to nešto što im je bilo zaista teško i nešto što se ne zaboravlja tek tako. To me je jednostavno navelo da uvijek razmišljam da nikada ne zaboravim odakle sam i da uvijek može biti gore. To je nešto što mi je veoma, veoma važno - naglasio je.
Ljubav prema fudbalu koju mu je prenio otac sada je postala način da Bajraktarević oda počast domovini svojih roditelja.
To je prikladno za zemlju koja toliko voli ovaj sport. Suljagić se prisjetio kako su 1994. godine, tokom Svjetskog prvenstva u SAD-u, muškarci hodali uzbrdo s dijelovima bicikala kako bi generirali struju gdje bi mogli dobiti neki prijem, a zatim bi sjedili pod šatorom i gledali Svjetsko prvenstvo.
- Putovali bi iako je bilo veoma teško, bili bi gladni, ali su se popeli na to brdo kako bi gledali fudbal - rekao je Suljagić.
Zemlja je slavila kada je Bajraktarević duboko udahnuo, približio se svom penalu i savladao Gianluigija Donnarummu kako bi ih poslao na Svjetsko prvenstvo. Ponovo će ustati u 2 sata ujutro po lokalnom vremenu kako bi gledali Bajraktarevića i ovaj tim kako se suočavaju sa SAD-om.
Bajraktarević će se naći protiv nekoliko poznatih lica. Igrao je s američkim stoperom Milesom Robinsonom u toj januarskoj kamp utakmici, a s golmanom Chrisom Bradyjem u američkoj reprezentaciji do 23 godine. Saigrač je sa Sergiñom Destom i Ricardom Pepijem u PSV-u.
Za one Amerikance koji su igrali s njim, postoji razumijevanje koliko bi mogao otežati dan američkoj reprezentaciji.
- Imam 51 godinu, imao sam 20 kad sam preživio. I ovaj dječak mi sada bukvalno pomaže da prođem kroz to – igrajući fudbal i dajući golove za reprezentaciju - kazao je Suljagić.
