Impresivnih 49 posto podrške Trojki (od čega SDP-u ide lavovski dio od 28 posto) sugeriše da u bosanskohercegovačkim prodavnicama ne rade radnici, već vatreni aktivisti koji jedva čekaju da svoju "slobodnu nedjelju" provedu lijepeći plakate svojim omiljenim ministrima.
Sindikat radnika trgovine i uslužnih djelatnosti Bosne i Hercegovine danas je, u maniru iskusnih političkih mašinerija, odlučio da nam skrati muke čekanja zvanične izborne kampanje, piše Faktor.
Predsjednica Mersiha Beširović, u ulozi koja više podsjeća na portparola vladajuće koalicije, nego na zaštitnicu radničkih prava, jasno je sugerirala: radnici možda nemaju veće plaće, ali zato imaju precizne instrukcije za koga da glasaju.
Na jučerašnjoj predstavi za javnost, eufemistički nazvanoj "prezentacija ankete", Beširović i saradnice su nas prosvijetlile rezultatima prema kojima trgovci, valjda u pauzama između slaganja polica i preživljavanja inflacije, najviše sanjaju SDP i Našu stranku.
Impresivnih 49 posto podrške Trojki (od čega SDP-u ide lavovski dio od 28 posto) sugeriše da u bosanskohercegovačkim prodavnicama ne rade radnici, već vatreni aktivisti koji jedva čekaju da svoju "slobodnu nedjelju" provedu lijepeći plakate svojim omiljenim ministrima.
Naravno, ova "ljubav na prvi pogled" između kase i kabineta nije slučajna. Sjetimo se samo dirljive scene sa protesta u Sarajevu, gdje je glavnu riječ o "spasu neradne nedjelje" vodio niko drugi do Amir Hasičević, federalni ministar trgovine i kadar Naše stranke.
Ništa ne pokazuje "nezavisni sindikalni pokret" tako dobro kao trenutak kada ministar drži govor na protestu koji bi, teoretski, trebao biti pritisak na tu istu vlast.
Umjesto da se bavi realnim problemima, Sindikat se bavi politikom. Postavlja se pitanje, ako su Beširović i ekipa toliko zabrinuti za radnička prava, zašto tu istu energiju nisu utrošili na novi Zakon o radu?
Onaj famozni dokument koji se obećava duže od godinu dana, a koji bi zapravo trebao regulisati radne odnose, prava i obaveze.
Odgovor je jednostavan, lakše je sprovesti upitnu anketu nego natjerati partijske drugove da zaista rade svoj posao.
Vrhunac cinizma ipak leži u Mersihinom priznanju da su "radnici svjesni" kako sada više vukljaju subotom i ponedjeljkom, te da je bilo i otkaza, ali da je to "cijena slobodne nedjelje" koju oni, eto, rado prihvataju.
Divna logika, dobili ste nedjelju da se oporavite od stresa koji vam je ta ista mjera proizvela ostalim danima.
A to što se prodavnice polako pretvaraju u "dragstore", pa će radnici uskoro, umjesto nedjeljom, raditi u gluho doba noći, to je vjerovatno sitno slovo u koalicionom sporazumu koje sindikat nije stigao pročitati od silnog anketiranja.
Kada se jedna sindikalna platforma pretvori u "politički toplomjer" koji mjeri rejting stranaka, jasno je da radnici više nisu subjekat zaštite, već statistika u predizbornom periodu.
Anketa, umjesto neutralnog alata, postaje instrument za kreiranje narativa u kojem je vlast nepogrešiva, a radnici sretni što uopće imaju priliku da budu dio njihove statistike.
Danas smo naučili važnu lekciju iz savremenih radnih odnosa, sindikati više ne pregovaraju o plaćama, oni pregovaraju o mandatima.
U tom ambijentu radnik ne dobija zaštitu, već selektivno interpretiranu istinu upakovanu u celofan političke kampanje.
Ostaje samo dilema, da li će se na idućem kongresu sindikata umjesto Statuta čitati direktno program SDP-a i Naše stranke?
Sudeći po današnjoj press konferenciji, taj papir su već odavno potpisali.
Iz ove fascinantne ankete javnost bi trebala zaključiti nevjerovatnu sociološku pojavu, u Federaciji BiH izgleda ne postoji trgovac ili trgovkinja koji, dok kuca artikle na kasi, u sebi ne pjevuši himne SDP-a ili Naše stranke.
Stiče se utisak da su naši marketi zapravo postali baze "progresivnih snaga", gdje se umjesto kusura dijeli optimizam Trojke.
Skoro je dirljivo povjerovati u tu sliku idiličnog jedinstva u kojoj deseci hiljada radnika, uprkos različitim životnim sudbinama, svi kao jedan kliču istoj političkoj agendi koju im je Mersiha servirala uz jutarnju kafu.
Teško je oteti se utisku da su Beširović i saradnice ovom anketom željele poručiti kako među trgovcima vlada apsolutni konsenzus, kao da su svi redom, od Neuma do Odžaka, kolektivno doživjeli prosvjetljenje i shvatili da im sreća zavisi isključivo od SDP-ovih obećanja i "estetike" Naše stranke, a ne od kvalitetnog Zakona o radu koji će im omogućiti dostojanstven život, rad i na kraju slobodu.
