Piše: prof.dr. Enver Halilović
Dejtonski etničko-nacionalni koncept države, u njegovom mandatu, ne samo da nije dobio demokratsku nadogradnju na putu države ka evroatlanskoj integraciji, već je ojačao njen nedemokratski etnički kapacitet, promjenama Izbornog zakona u FBiH-e (2022.) i direktnim suprotstavljanjem apelaciji Slavena Kovačevića na Evropskom sudu za ljudska prava. Ali, nepoćudnosti Cristiana Schmidta ne treba dovoditi u vezu s Njemačkom diplomatijom prema Bosni i Hercegovini.
Budući Visoki predstavnik u Bosni i Hercegovini dolazi u veoma teškom političkom trenutku za Bosnu i Hercegovinu, dolazi neposredno pred opće parlamentarne izbore, u vrijeme intenzivne secesionističke i federalističke politike u i prema Bosni i Hercegovini, izgradnje policentričnog svjetskog poretka, preispitivanja višedecenijskih međusobnih političkih odnosa Evrope i SAD-a, još trajuće agresije Rusije na Ukrajinu itd.
U isto vrijeme, Bosna i Hercegovina je stavljena pred provalijom urgentnog rješavanja pitanja državne imovine kao pretpostavkom daljeg ekonomskog razvoja i mogućnosti stranih ulaganja. Zbog toga je pitanje dolaska novog Visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini pitanje njene budućnosti. U ovom tekstu povezujemo ta dva pitanja, dolazak novog Visokog predstavnika UN-a u BiH-u i rješavanje pitanja državne imovine.
I. Dejtonski ustav zaustavio je oružanu agresiju na BiH-u, ali je donio etno-politički rat i opsadno stanje u njoj i oko nje. Ozakonio je i legalizirao ratno stanje etnonacionalizma i spoljne agresije. Rat je započet i zaustavljen kada su Drugi htjeli. Bosni nije dato da iziđe iz Jugoslavije bez rata niti joj je dopušteno da u ratu pobijedi vojnički. Nepravedan i nemoralan dejtonski ustav opravdavan je kao privremeno rješenje, ali postdejtonska historija Bosne, predvođena OHR-om ratno stanje pretvorila je u njen trajan oblik postojanja. Donosioci dejtonskog ustava su njegovi implementatori. Potrošeno je trideset godina, ali taj ustav niti je implementiran niti je nadograđen. On je toliko nemoralan i neljudski da ga je veoma teško moralno i ljudski nadograditi.
Sada kada je sve to postalo bjelodano jasno, neki predlažu da se zatvori OHR. Agresorske hegemonističke snage izvan BiH-e, preko svojih proksi igrača u BiH-i, do sada su sve učinile da se dejtonski ustav ne implementira i nenadogradi, sada čine sve što mogu za zatvore OHR, da ga izmjeste iz BiH-e, da smanje ovlasti Visokog predstavnika i OHR pretvore u komemorativni centar BiH-e. Probosanska politička strana, bojeći se da ne izgubi ovo malo Bosne i države što ima, povlačila se i ponašala stabilokratski. Protivnici države BiH-e računaju da će bez OHR-a ostvariti svoj cilj tzv. mirnim putem, da će federalizirati državu i izvršiti etnoteritorijalnu secesiju. Mi im poručujemo: neće Bosna šutke pasti, nismo za gašenje OHR-a, nismo za njegovo izmještanje iz Sarajeva, nismo za redukciju ovlasti Visokog predstavnika. Mi smo za opstanak OHR-a, ne zato što je dobar za Bosnu, već zato što je dobar za mir. Mir nosi sam sa sobom kakav takav društveno-ekonomski razvoj, onemogućava ubijanje.
Nećemo bilo kakav OHR, OHR koji će dovesti do raspada države, do jačanja etnonacionalističke politike u i prema Bosni i Hercegovini, već takav OHR i Visokog predstavnika koji će: nadograditi ustava BiH-e na demokratskim građanskim političkim vrijednostima zapadnoevropskih država, hoćemo ustav s kojim možemo postati punopravni član evropskih i evroatlanskih integracija, hoćemo Visokog predstavnika koji će pomoći proevropskim, prozapadnim snagama da državu BiH-u uvedemo u savremeni civilizirani svijet, politički i pravno jednakih ljudi, hoćemo državu BiH-u kakve su države Evropske Unije. Nećemo državu specijalan slučaj.
Hoćemo Visokog predstavnika: koji će podržati i osnažiti općebosansku proevropsku politiku, koji ima ljudski, moralni, politički kredibilitet, koji neće dobijati instrukcije iz Beograda, Zagreba, ili iz Moskve, ali koji neće biti ni plaćenik tajkunskih i lobističkih kuća u svijetu.
Budno ćemo pratiti politički rad novog Visokog predstavnika, ali ni u kom slučaju nećemo pristati na njegovu ni bilo čiju federalizaciju BiH-e, nećemo prihvatiti etnoteritorijalnu federalizaciju FBiH-e, nema mirne secesije Rs-e, Rs-a nije samo srpski entitet. Zrtva štetnog političkog koncepta, neuspjeha implementacije dejtonskog Ustava BiH-e, ne može biti sama Bosna i Hercegovina.
II. Prvi i glavni zadatak novog Visokog predstavnika u BiH-i bit će rješavanje pitanja državne imovine. Visoki predstavnik, ma ko bio, mora, u vezi s tim, biti svjestan dviju činjenica: prvo, historijsko pravnih činjenica i, drugo, teorijskih, internacionalno-pravnih i socioloških činjenica.
Historijsko pravne činjenice etnoteritorijalne nedjeljivosti teritorije države Bosne i Hercegovine i njene nesvodivosti na državnu imovinu su:
(1) Bosna, kasnije Bosna i Hercegovina, je teritorijalno jedinstvena u historijskom trajanju od najmanje deset stoljeća; u višestoljetnoj historiji današnje teritorije Bosne i Hercegovine nikada nisu postojale etničke teritorije; dejtonski ustav je uveo tu hegemonističku, agresorsku, kolonijalističku administrativnu podjelu Bosne.
(2) Dejtonski etnički, jednovjerski entiteti, nisu imali svoje teritorije koje su unijeli u državu Bosnu i Hercegovinu. Postojale su vojnički, nasilno, okupirane teritorije Bosne i Hercegovine, paradržavne tvorevine, Republika Herceg Bosna i Republika srpskog naroda Bosne i Hercegovine, kasnije Republika srpska. Formirala su ih i održavala dva udružena zločinačka poduhvata, srpski i hrvatski udruženi zločinački poduhvati na Bosnu i Hercegovinu. To je pravno, bez ikakve razumne sumnje, dokazao Internacionalni krivični sud za bivšu Jugoslaviju u Haggu u presudama Jadranku Prliću i Frenkiu Simatoviću.
