U tom kontekstu, saradnja između organizacija civilnog društva i pravosudnih institucija pokazuje se kao jedan od rijetkih funkcionalnih mehanizama koji mogu pokrenuti promjene.
Negiranje genocida i glorifikacija ratnih zločinaca u Bosni i Hercegovini već godinama predstavljaju ozbiljan institucionalni izazov. Upravo zato sve veći fokus na edukaciju pravosuđa otvara prostor za konkretniji i dosljedniji odgovor države na ove pojave. Kako ističe Edvin Kanka Ćudić, aktivista za ljudska prava i politikolog, edukacije u ovoj oblasti su nužne.
"Edukacije sudija i tužilaca o negiranju genocida i glorifikaciji ratnih zločinaca su neophodne da bi proces kažnjavanja negatora bio adekvatan i pravovremen. U većini slučajeva organi pravosuđa se smatraju odgovornim za zanemarivanje ovih krivičnih djela u Bosni i Hercegovini. Nereagovanje pravosuđa na negiranje zločina i glorifikacija zločinaca u najmanju ruku vrijeđa žrtve, osnažuje one koji smatraju da nikada neće pred zakonom odgovarati. Također, doprinosi to urušavanju sistema i otvara prostor manipulacijama u zajednici. Iz tog razloga, njihovo interesovanje za ovu temu, ali i onih koji edukuju, u suštini pomaže našem društvu da se na najbolji način izbori sa vlastitom prošlošću“, naglašava Ćudić.
Učenje protiv negiranja: Gdje počinje promjena
U tom kontekstu, saradnja između organizacija civilnog društva i pravosudnih institucija pokazuje se kao jedan od rijetkih funkcionalnih mehanizama koji mogu pokrenuti promjene. Organizacija TRIAL International – Ured u BiH, u partnerstvu s Centrom za edukaciju sudija i tužilaca Federacije BiH (CEST FBiH), već nekoliko godina sistemski radi na jačanju kapaciteta sudija, tužilaca i pravosudnog osoblja za procesuiranje krivičnih djela iz člana 145a Krivičnog zakona BiH. Aktivniji rad na ovoj temi intenziviran je tokom 2025. godine, kroz Savjetovanje tužilaca u Neumu, nakon čega su uslijedile specijalizirane radionice u organizaciji CEST-a. U decembru 2025. godine održana je radionica za tužioce i pravosudno osoblje, a u martu 2026. u Sarajevu i radionica za sudije. Edukacije su nastavljene i u junu 2026. godine, čime je formiran kontinuitet koji je ranije nedostajao. Do sada je kroz ove programe prošlo oko 50 nosilaca pravosudnih funkcija i stručnih saradnika. Iz TRIAL-a ističu da kontinuirana edukacija ima višestruku vrijednost: osim što doprinosi boljem razumijevanju pravnog okvira i međunarodnih standarda, ona otvara prostor za razmjenu iskustava i rješavanje konkretnih dilema iz prakse. Posebno je važna u kontekstu ujednačavanja sudske i tužilačke prakse, ali i prevencije selektivnog pristupa, koji dodatno narušava povjerenje građana u pravosuđe.
Između zakona i stvarnosti: Gdje sistem puca
Ipak, procesuiranje ovih krivičnih djela i dalje prati niz izazova. Među njima se izdvajaju balans između slobode izražavanja i zabrane negiranja genocida, složenost dokazivanja umišljaja, specifičnosti procesuiranja online sadržaja, kao i nedovoljno razvijena i neujednačena praksa. Dodatni problem predstavljaju ograničeni kapaciteti institucija za efikasno provođenje istraga, što često dovodi do sporih ili nedovoljno odlučnih reakcija. Uprkos tome, određeni pomaci su vidljivi. Raste interesovanje sudija i tužilaca za ovu oblast, a posebno je značajno što u edukacijama učestvuju i oni koji već imaju iskustvo u procesuiranju ovih predmeta. Time se teorijsko znanje direktno povezuje s praksom, što je jedan od ključnih preduslova za izgradnju održivog institucionalnog odgovora. Saradnja između civilnog društva i pravosuđa u ovom procesu ima ključnu ulogu. Ona ne samo da doprinosi jačanju stručnih kapaciteta, već i povećava transparentnost rada institucija, čime se postepeno gradi povjerenje javnosti. U društvu koje je duboko podijeljeno, takvi procesi imaju dodatnu težinu.
Bez odgovornosti nema ni povjerenja
Ćudić upozorava da bez dosljedne primjene zakona nema ni stvarne pravde ni stabilnosti. „Kad je riječ o pravosudnim institucijama, poštivanje zakona je osnova od koje se ne bi trebalo odustajati niti pokleknuti pritisku. Ako je građanima Bosne i Hercegovine jasno da je na muralu Ratko Mladić, institucije države se urušavaju i izvrću ruglu time što ne mogu identificirati osobu na muralu. To povlači da isti sutra neće biti u mogućnosti ni da prepoznaju Dražu Mihailovića na spomeniku ili će nekome iz tih ustanova Ravnogorski pokret biti antifašistički. Jednakost pred zakonom, osnova je izgradnje povjerenja među svim građanima. To je posebno važno, jer smo mi podijeljeno društvo. Svaki put kad se zakon ne ispoštuje u onoj mjeri kako je predviđeno, društvo trpi posljedice. Takođe, važna je i jaka politička volja da bi se negatorski narativi zaustavili. Svjedočimo da se na ovim narativima ubiru politički poeni. Što znači da društvo samo mora bolje birati, odnosno ne davati vjeru onim političkim opcijama koje nas decenijama drže u živom blatu i ne dozvoljavaju da kao društvo sazrimo. U društvu u kome se gaji razumijevanje za patnju i stradanje drugih i u kome se zajedno liječe ratne traume nema mjesta negiranju ratne prošlosti i veličanju zlikovaca.“ Posljedice negiranja genocida i veličanja ratnih zločinaca dalekosežne su i višeslojne. One pogađaju prije svega žrtve i preživjele, kojima se negiranjem oduzima pravo na istinu i dostojanstvo, ali i šire društvo, jer se time podriva povjerenje u institucije i obesmišljava dugogodišnja borba za pravdu. Takvi narativi usporavaju procese tranzicijske pravde, produbljuju podjele i stvaraju opasnu atmosferu nekažnjivosti. Na kraju, jasno je da edukacija sama po sebi nije dovoljna, ali je nezaobilazan prvi korak. Bez znanja nema dosljedne primjene zakona, a bez zakona nema ni pravde. U kombinaciji sa političkom odgovornošću i aktivnim civilnim društvom, ona može postati temelj izgradnje kulture sjećanja koja neće počivati na poricanju, nego na činjenicama, empatiji i odgovornosti. Upravo u tom prostoru između prava i društva odlučuje se da li će Bosna i Hercegovina ostati zarobljena u prošlosti ili će iz nje konačno početi učiti.
