Nakon američke operacije "Ponoćni čekić" još uvijek nije poznato da li je iranski nuklearni program zaista uništen.
SAD je u napadu na tri iranska nuklearna postrojenja bacio bombe za uništavanje bunkera teške po 13,6 tona, ali naučnici kažu da je teheranski beton imao posljednju riječ.
Nakon američke operacije "Ponoćni čekić" još uvijek nije poznato da li je iranski nuklearni program zaista uništen.
"Debi" u Iranu
Vojska SAD-a u napadu na iranska postrojenja koristila je "uništavače bunkera (MOP)" i to je bila njihova prva upotreba. Ove bombe može nositi samo tzv. stealth bombarder B-2 i SAD se smatraju jedinom zemljom koja je bila sposobna na taj način uništiti iranska podzemna nuklearna postrojenja. Međutim, ostaje pitanje da li je Vašington uspio?
Neizvjesna procjena štete
Dok je američki predsjednik Donald Trump proglasio operaciju uspješnom jer je u "potpunosti uništen" iranski nuklearni program, zvaničnici iz Teherana su odbacili njegove tvrdnje. Čak i rani američki obavještajni podaci otkrili su da nivo nanesene štete samo na osnovu satelitskih snimaka nije jasan, a izvještaj CNN-a je spomenuo da napadi na Iran nisu uništili nuklearni program zemlje, već su ga samo unazadili za nekoliko mjeseci.
Beton protiv bombi
Međutim kako stoji u analizi Popular Mechanicsa, historija sugeriše da bi iranska podzemna nuklearna postrojenja mogla biti djelomično ili u potpunosti netaknuta, "jer je do sada, u tihoj utrci u naoružanju između betona i bombi, beton pobjeđivao".
Krajem 2000-ih, bomba za uništavanje bunkera nije uspjela probiti iranski bunker zbog "iranskog napretka u ultra visokoperformansnom betonu (UHPC)", stoji u izvještaju koji je prenio ovaj portal.
Stephanie Barnett, doktorica tehničkih nauka sa Univerziteta Portsmouth u SAD-u, koja je uključena u razvoj jačeg betona za zaštitu civilnih zgrada od terorističkih napada, rekla je kako je bila meta kritika vojnog osoblja zbog kvaliteta betona koji je napravljen. "Jedan oficir mi je rekao: 'Ako napravite materijal otporan na eksplozije i udarce, moramo razmisliti o tome kako proći kroz njega'“, kazala je ona za Popular Mechanics.
Tehnologija uništavanja bunkera
Američko ratno vazduhoplovstvo predstavilo je svoj prvi moderni uništavač bunkera 1985. godine. Ove bombe imaju deblje kućište i manje eksploziva od bombi opšte namjene, koncentrirajući težinu na manju površinu za probijanje betona.
"Eglin Steel", razvijen početkom 2000-ih, od čelika s niskim udjelom ugljika i niskim udjelom nikla s tragovima volframa, kroma, mangana, silicija i drugih elemenata, postao je zlatni standard za municiju za uništavanje bunkera, prema izvještaju ovog portala. Međutim, posljednjih godina, "Eglin Steel" je dopunjen novim standardom, "USAF-96 steelom", koji nudi slične performanse, ali je lakši za proizvodnju.
Prednost betona
Phil Purnell, doktor nauka, stručnjak za tehnologiju betona na Univerzitetu u Leedsu, objasnio je da prethodni način izrade beton imao "slabosti u njegovoj zateznoj čvrstoći i žilavosti", ali je to promijenio ultra visokoperformansni beton (UHCP) "izdržavajući 40.000 funti po kvadratnom inču (psi) ili više, u poređenju sa prethodnom visokom čvrstoćom od 5.000 do 10.000 psi".
Dodavanje čelika ili drugih vlakana pretvara beton u kompozitni materijal, sprječavajući širenje pukotina. Dr. Barnett je objasnio da „umjesto da dobijete nekoliko velikih pukotina u betonskoj ploči, dobijete mnogo manjih pukotina“, dodajući da "vlakna mu daju više energije loma". Prema izvještajima, energije loma definiše se kao količinu energije potrebne za cijepanje materijala.
Prošli napori
Godine 1991., SAD su razvile bombu od 5.000 funti (2.270 kg) za šest sedmica kako bi prodrle u iračke bunkere zaštićene armiranim betonom, a godine 2012., USAF (Američke vazdušne snage) je proučavao izazov koji predstavljaju bunkeri od UHPC-a. Iako su rezultati povjerljivi, kineska studija je pokazala da su UHPC mete "preživjele udare projektila samo s manjim pukotinama".
USAF je 2011. godine dobio "uništavač bunkera (MOP)", koji je više puta nadograđivan. Međutim, Gregory Vartanov, doktor nauka iz Advanced Materials Development Corp sa sjedištem u Torontu, rekao je da je "visokokvalitetni UHPC prejak za bombe napravljene od postojećih čelika".
Vartanov je u članku iz februara 2021. , objavljenom u časopisu Aerospace & Defense Technology, napisao da "penetratori s monolitnim kućištima napravljenim od materijala kao što je Eglin Steel ne mogu probiti bunkere napravljene od UHPC-a".
Upravo zbog ovih stavova stručnjaka može se doći do zaključka kako nisu tačne izjave Trumpa i drugi američkih i izraelskih zvaničnika kako je u potpunosti uništen iranski nuklearni program.
