„Svaki ovaj migrant sa sobom nosi različitu sudbinu. Ima ih koji su svoje države napustili prije četiri godine, koji su izmoreni, psihički pali. Ima i onih koji su na ovom putu fizički maltretirani, a ima i onih koji više ne znaju gdje da idu".
A. Hadžić
I ove godine, svakodnevno, iz
pravca Srbije, preko Zvornika, u Tuzlu stigne nekoliko desetina migranata,
mahom iz Pakistana, Afganistana, Irana,
Maroka, Alžira, Indije, Bangladeša...
Iako je trenutno fokus na
migrantima iz Afganistana, prema informacijama onih koji su svakodnevno u
prilici da svjedoče broju migranata koji iz Srbije uđu u BiH, državljani Afganistana
i Pakistana su, dugo već, među najbrojnijim.
„Upravo je u Tuzlu stiglo sedam,
osam Afganistanaca, a do večeri ne znamo koliko će ih još stići.
Jedan od njih mi je rekao da je Afganistan
napustio prije 2 mjeseca i da je trenutno jako zabrinut za porodicu.
Inače, neki od njih, koje
svakodnevno srećemo, svoju zemlju su napustili prije godinu, dvije, tri...
Nažalost, više niko ne zna tačan
broj migranata koji dođu i prođu kroz Tuzlu, niti ko o tome vodi računa. Rijetki
se registriraju u Uredu za strance i sve izgleda kao stihija za koju niko ne
zna dokle će trajati.
Mi volonteri im, u okviru svojih mogućnosti, pružamo raznu vrstu
podrške, kao i jedan broj nevladinih organizacija kao što su EMAUS, zatim
Crveni križ i još neke“, kaže za naš portal volonter Senad Pirić, koji sa grupom
tuzlanskih volontera od početka migrantske krize ne štedi ni vrijeme ni trud, kako
bi, koliko toliko pomogao „ljudima u pokretu“ kako ih zovu.
Ono što je interesantno, navodi
Pirić, u posljednje vrijeme, po prvi put, među migrantima koji su se našli u
Tuzli su i državljani zemalja kao što su
Gana, Gambija, Kongo..
Navodi da u Tuzli, od početka migrantske krize ni jedan
migrant nije ostao gladan.
Osim EMAUS-a koji svaki dan, u isto
vrijeme, migrantima koji se zateknu u gradu, podjeli obilan obrok, tu su i
mnogi građani Tuzle, zatim vlasnici
pekara, nekih restorana i drugi.
Također u gradu je obezbjeđen i centar
gdje se migranti mogu okupati.
I volonter Nihad Suljić je,
također, danas bio u krugu Autobuske stanice u Tuzli koja je u zadnje četiri
godine prvo odredište svakog migranta koji stigne u ovaj grad.
U izjavi za politicki.ba Suljić navodi
da postoje nevladine organizacije koje
se ozbiljno bave pitanjem migranata, ali da među njima ima i onih za koje se ne
može utvrditi šta rade.
„Svaki ovaj migrant sa sobom nosi
različitu sudbinu. Ima ih koji su svoje države napustili prije četiri godine,
koji su izmoreni, psihički pali. Ima i onih koji su na ovom putu fizički
maltretirani, a ima i onih koji više ne znaju gdje da idu.
Mislim da bi institucije države
morale daleko ozbiljnije shvatiti ovaj problem“, navodi Suljić.
Suljićev poziv institucijama,
zasigurno nije bez razloga, posebno što se zna da među migrantima ima ljudi
različitih mentalnih i drugih sklonosti.
Saznajemo da trenutno u Tuzli
boravi migrant koji ima mentalnih problema, kojemu je izdato rješenje o
deportaciji i to na bosanskom jeziku, a on, uzimajući u obzir njegovo stanje,
teško da može razumjeti šta to rješenje znači, čak, i da mu je napisano na
njegovom maternjem jeziku.
Suljić navodi da su neke nevladine
organizacije ovaj slučaj prijavljivale zvaničnim institucijama, ali da adekvatne
reakcije do sada nije bilo.
I Pirić i Suljić pretpostavljaju da
bi u narednim mjesecima BiH, kanalima koji idu preko Srbije, mogla biti jedna
od odredišta novog vala izbjeglica iz Afganistana.
Da li je država spremna na tu
situaciju, niko nema odgovora, obzirom da migranti koji dolaze iz Srbije,
granicu sa BiH na rijeci Drini, godinama,
prelaze bez ikakvih smetnji.