Kad su Nazar i njegovi suborci ušli u selo u okolini ključnog grada Bahmuta, koje su napali prema naredbi, mislili su da će tamo ostati samo jedan dan. Stigli su bez vreća za spavanje ili dodatnih obroka, dok je teren prekrivao snijeg.
Umjesto 15 Rusa koje su očekivali, naišli su na njih 50, ukopanih na rubu šume, što je izazvalo borbu koja je trajala nekoliko dana.
"Na mjestima smo bili udaljeni samo 100 metara. Mi smo bili na jednom brdašcu, a oni na drugom. Ponekad smo čak mogli čuti i njihov smijeh", prisjeća se Nazar za The Guardian.
Za 19-godišnjeg mitraljesca u 24. mehaniziranoj brigadi bila je to prva borba nakon završetka školovanja. Za mnoge druge vojnike u ovoj jedinici, međutim, to je bila samo posljednja u nizu bitaka u kojima su učestvovali u Popasni, u Hersonu, a sada i oko Bahmuta, grada u Donbasu oko kojeg se trenutno vode žestoke borbe.
I osam kilometara dalje od Bahmuta zvuk teške artiljerije konstantan je u smrznutom krajoliku gdje su sve ceste prekrivene ledenom glazurom.
Upravo na ovom ratištu Rusi se već gotovo šest mjeseci pokušavaju probiti kako bi došli do gradova Slovjanska, Kramatorska i Konstantinovke u ratu koji se vodi iz hladnih i blatnjavih rovova i u kojem se borci moraju provlačiti kroz polja i guste šume istočne Ukrajine.
Iako još ima civila u gradovima i selima koja okružuju Bahmut, koji je nekada bio dom za 72.000 stanovnika, dokazi o razmjerima stalne bitke vidljivi su posvuda. Tenkovi se skrivaju među drvećem, a tragovi kroz gusto šipražje vode do vatrenih položaja. Oklopna vozila i kamioni stalno prevoze vojnike između linije fronta i pozadine.
Na mjestima za prikupljanje žrtava kola Hitne pomoći čekaju pored rovova da evakuiraju ranjene. Kad se ukrajinska artiljerija javi, rusko oružje uzvraća vatru u roku od nekoliko minuta. Ali vojnici kažu da je vrijeme za zabrinutost kada rusko oružje nakon dugotrajne vatre iznenada prestane. To znači da ruska pješadija dolazi u roku od jedne minute.
Borbe kojima su svjedočili Nazar i njegovi saborci ostavljaju mračno iskustvo poznato mnogima koji se bore na ovom brutalnom frontu jer ovdje obje strane umjesto teritorija nastoje postići gotovo neprimjetan dobitak.
Dok je za Moskvu značajan nedostatak uspjeha, nakon niza poraza na bojnom polju, za Ukrajince jednostavno odupiranje ruskim naporima ima važnost samo po sebi. "Kada smo došli u selo i vidjeli koliko je Rusa tamo, naša se misija promijenila", rekao je Nazar.
Na tako malim udaljenostima između Rusa i Ukrajinaca, ruske snage, uglavnom nedavno mobilizirani, nisu mogle pozvati artiljeriju. "Mogli smo ih vidjeti kako pucaju naslijepo, kao da su u Somaliji, ne želeći pokazati glavu", priča Nazar za The Guardian.
Nakon što je nekoliko Rusa poginulo u prvom okršaju, bitka se pretvorila u pokušaje Rusa da potisnu Nazara i njegove saborce s brda. Dolazili su u malim grupama noću, a njihovo su kretanje Ukrajinci otkrivali termovizijom. Ukrajinski su se vojnici prve noći snalazili bez vreća za spavanje, ležeći na smrznutom tlu i ložeći vatre kako bi se ugrijali. Spržene čizme i odjeća dokaz su koliko su se stisnuli uz plamen.
"Onda sam od nekoga dobio vreću za spavanje, a neko drugi je našao prostirku za spavanje. Hladnoća je bila grozna. U početku nismo imali toplu hranu, a voda koju smo imali bila je smrznuta", rekao je Nazar.
Vasil, 29-godišnji zamjenik komandira čete, borio se tokom ljeta u Popasni na vrhuncu ruske ofenzive za zauzimanje gradova Lisičanska i Severodonjecka.
Granatiranja su tada, kaže Vail, bila žešća nego u sadašnjim borbama:
"Bilo je to poput vatrenog zida. Čini se da sada imaju manje municije i štedljivije je koriste. Pronašli smo jedan od njihovih radija tokom nedavnih borbi. Mogli smo čuti rusku jedinicu nasuprot nas kako zove i traži municiju za artiljerijsku podršku, a rečeno nam je da ga nema".
Vojnici primjećuju kako Rusi često napadaju uz slabu tenkovsku podršku. Vojnike se dovozi na polazne položaje i kaže im da napadnu u određenom smjeru. Oko Bahmuta je vidljivo da se za obje strane grad pretvorio u kritični cilj jer i Rusi i Ukrajinci premještaju trupe iz okoline Hersona kako bi pojačali ovdašnje napore.
"Naš je dojam da koriste snage privatne vojne korporacije Wagner kao jurišne formacije i da za odbranu položaja koriste novomobilizirane vojnike. Mogli smo ih vidjeti iz drona tokom nedavne akcije. Izgledali su haotično i neorganizirano. To je razlog zašto smo ih uspjeli ubiti toliko mnogo", kaže Vasil.
Dok su se neki od ruskih vojnika htjeli predati, drugi su spriječili da se to dogodi: "Naišli smo na jednu grupu koja se htjela predati, ali su drugi nastavili pucati po nama, pa od toga nije bio ništa".
Oprema na ruskim vojnicima bila je rudimentarna: "Vidjeli smo mobilizirane vojnike u tenisicama i sa šljemovima iz Drugog svjetskog rata. Kad izvučemo njihova tijela, nema ni mobitela ni dokumenata".
Za mnoge vojnike na ovom frontu ruska odlučnost da zauzmu Bahmut je zbunjujuća, unatoč činjenici da je to željezničko čvorište. Čak i ako Rusi zauzmu grad, vojnici ističu da je teren iza njega još teži za napad i dobro branjen.
