Nisam se više bojao ni bombi. Glad je ta koja nas polako ubija,” kazao je Hikmat al-Masri, univerzitetski profesor iz Beit Lahije, koji svakodnevno preskače obroke kako bi nahranio svog sina.
Pojas Gaze ulazi u osmu sedmicu najduže neprekidne vojne blokade od početka sukoba, ostavljajući stanovništvo u dosad nezabilježenom humanitarnom očaju.
Izraelska opsada, započeta 2. marta nakon prekida dvomjesečnog primirja s Hamasom, potpuno je zaustavila isporuku pomoći i izazvala ozbiljnu krizu preživljavanja za 2,3 miliona ljudi.
Uslovi na terenu su drastično pogoršani – civilna infrastruktura, uključujući bolnice i skloništa, ponovno je meta bombardovanja, dok se šokantne nestašice hrane, goriva i lijekova svakodnevno produbljuju. Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, cijene hrane su narasle za više od 1.400% u odnosu na period primirja, dok Oxfam upozorava da većina djece preživljava s manje od jednog obroka dnevno.
“Nisam se više bojao ni bombi. Glad je ta koja nas polako ubija,” kazao je Hikmat al-Masri, univerzitetski profesor iz Beit Lahije, koji svakodnevno preskače obroke kako bi nahranio svog sina.
Izrael, uz čvrstu podršku administracije Donalda Trumpa, insistira da je blokada sigurnosna mjera, odbacujući optužbe da koristi gladovanje kao sredstvo rata – što bi predstavljalo ratni zločin. Međutim, brojni humanitarci i međunarodne organizacije upozoravaju da je situacija alarmantna.
“Gotovo 95% humanitarnih organizacija više ne može djelovati u Gazi. Ljudima odbijamo medicinsku pomoć jer nemamo osnovne zalihe,” rekla je Amande Bazerolle iz Liječnika bez granica.
Opsada je dodatno pogoršana masovnim raseljavanjem – procjenjuje se da je 420.000 ljudi ponovno u pokretu uslijed novih naredbi o evakuaciji i intenziviranja borbi. UN navodi da je više od 70% teritorija Gaze sada ili pod evakuacijskim nalozima ili uključeno u tzv. vojne tampon zone.
Izraelske snage dodatno su odvojile Gazu od Egipta intenzivnim napadima na Rafah, dok planovi o trajnom vojnom prisustvu i prebacivanju kontrole nad pomoći na vojsku i privatne izvođače izazivaju strahove o dugoročnoj okupaciji i prisilnom raseljavanju stanovništva.
Uslovi za život sada su najgori od početka rata. Gaze više nema dovoljno ni prostora, ni resursa, ni sigurnosti da zaštiti svoje stanovnike – a svijet još uvijek bez odlučne reakcije gleda kako se humanitarna kriza produbljuje.
