"Zahvaljujući njima danas postoji dvotomna knjiga “Zvornik 1992–1995: Genocid na kapiji Bosne“ - knjiga koja za nas nije samo zbir papira i činjenica. To je glas naših ubijenih. Glas očeva koji nisu dočekali starost, glas sinova kojima je ubijena mladost, glas majki koje i danas čekaju".
A. Hadžić
Foto: Elmedin Bošnjak sa Podrinje -medija
U Memorijalnom kompleksu i šehidskom mezarju u Gornjoj Kalesiji jučer je klanjana kolektivna dženaza za tri žrtve velikosrpske agresije na Bosnu i Hercegovinu s područja Zvornika.
Iako su dženaze, redovno, prilika kada se na jednom mjestu susreću teške emocije, uglavnom preživjelih članova porodica ubijenih, njihovih prijatelja, mnogobrojnih svjedoka zločina, jučerašnja je bila prilika da prisutni Podrinjci, javno iskažu poštovanje i zahvalnost naučnicima koji su svojim istraživanjem dokumentovali zločine počinjene nad Bošnjacima zvorničke općine.
Naime, u ime porodica žrtava tokom komemorativnog dijela programa prisutnim su se obratili Enida Mehinović i Zijad Hasanović kojima su 1. juna 1992. godine ubijeni članovi porodice, a oni, kao djeca, protjerani ka Memićima.
Tokom svog emotivnog obraćanja, Mehinović i Hasanović, uputili su zahvalnost dr. Muameru Džananoviću i dr. Elvedinu Mulagiću članovima Instituta za istraživanje ratnih zločina, autorima nedavno objavljene dvotomne knjige: "Zvornik 1992–1995: Genocid na kapiji Bosne".
"Postoji nešto što u ime svih porodica žrtava dugujemo izgovoriti naglas, jer istina sama od sebe ne opstaje. Neko je mora godinama tražiti, zapisivati i čuvati od zaborava.
Zato danas, sa ovog mjesta bola i sjećanja, želimo izraziti posebnu zahvalnost dr. Muameru Džananoviću i dr. Elvedinu Mulagiću - ne samo zbog knjige koju su napisali, nego i zbog godina koje su posvetili traganju za istinom.
Deset godina istraživanja. Deset godina prikupljanja dokaza, svjedočenja i boli rasute po svakom dijelu Zvornika.
Obilazili su više puta teren kojim mnogi nisu imali snage ponovo hodati. Saslušali su priče koje slamaju čovjeka. Bilježili su imena onih koje su drugi pokušali izbrisati.
Zahvaljujući njima danas postoji dvotomna knjiga “Zvornik 1992–1995: Genocid na kapiji Bosne“ - knjiga koja za nas nije samo zbir papira i činjenica. To je glas naših ubijenih. Glas očeva koji nisu dočekali starost, glas sinova kojima je ubijena mladost, glas majki koje i danas čekaju.
Ono što je zapisano ostaje. A ova knjiga ostaje kao amanet budućim generacijama, da znaju šta se dogodilo i da nikada ne dozvole da istina bude prekrivena zaboravom.
U ime porodica ubijenih u Zvorniku 1992–1995. godine hvala Muameru Džananoviću i Elvedinu Mulagiću, što su svojim predanim radom sačuvali ono najvažnije — istinu", poručili su Enida Mehinović i Zijad Hasanović, čije obraćanje je propraćeno iskrenim emocijama prisutnih.
Tokom jučerašnje komemoracije u Memorijalnom kompleksu i šehidskom mezarju u Gornjoj Kalesiji, ukopane su tri žrtve zločina počinjenog nad Bošnjacima Zvornika, od kojih su dvije žrtve neidentifikovane, dok je treća identifikovana kao Robert Rahić, koji je imao samo 17 godina kada je ubijen 1992 godine. Njegovi posmrtni ostaci su ekshumirani 2003. na lokalitetu Kazan Bašča u Zvorniku.
Inače, na jučerašnji posljednji ispraćaj žrtava u Memorijalnom kompleksu u Gornjoj Kalesiji, stigli su mnogobrojni rođaci, kako Roberta Rahića, tako i mnogobrojih ubijenih Zvorničana čiji posmrtni ostaci još nisu pronađeni, koji nisu krili nezadovoljstvo da za njihova ubistva još niko nije krivično odgovarao.
