Dan je počeo lijepo.
Naspavan, odmoran, spreman za nove radne pobjede, kako se to nekada govorilo, pa i pisalo - u onom sistemu. I posebno raspoložen jer ću, nakon dužeg vremena, kahvenisati sa sebi iznimno dragim ljudima.
Kad, ne lezi vraže!
Na mesindžeru Facebooka stiže mi poruka. A ja tamam otključavam auto. "Elmedin Konaković". Čuuuuuujjjjjjjjj! Otkud on? Šta taj hoće sad!? Nisam ni pogledao. Radije sjedam u auto i jezdim k mjestu susreta.
I tek tu otvorim poruke. Komada četiri (brojem: 4).
Čitam i ne razumijem.
A ni ne zanima me.
S dragim, najdražim prijateljima pričamo o svemu i svačemu.
Stiže mi screen shot njegove objave. Na Facebooku.










