Nakon 110 dana, prijava inspekciji, natpisa u medijima, urgencija na žalbe, Odbor državne službe za žalbe Federacije Bosne i Hercegovine donio je rješenje kojim se odbija žalba Ernesta Đonke zbog njegove degradacije na radnom mjestu u Federalnom ministarstvu prometa i komunikacija.
U obrazloženju rješenja navode: „Odbor smatra da rukovoditelj ima diskrecijsko pravo odlučiti na koje će radno mjesto, nakon donošenja novog pravilnika o unutarnjoj organizaciji, postaviti državnog službenika koji ispunjava tražene uvjete, a za kojeg smatra da će najbolje obavljati poslove tog radnog mjesta.“
Gospodo, moj sektor, opći i posebni uvjeti radnih mjesta u njemu, kao i nadležnosti i naziv sektora, nisu izmijenjeni novim pravilnikom, tako da ne razumijem o kakvim vi izmjenama i pravima rukovoditelja govorite! Ovdje je jasna namjera skloniti one koji smetaju kabinetu i politici koja se provodi. Naravno, naglasak je na građanskom aktivizmu koji sam sa sugrađanima vodio protiv nezakonitih solarnih panela u Stocu i politike koja je kriminalom i korupcijom omogućila otimanje, prodaju i uništavanje državnog zemljišta u Stocu. Dakle, jasno je da se u mom slučaju radi o odmazdi i diskriminaciji kojom se oduzimaju moja stečena prava natječajem, kojim sam imenovan na mjesto pomoćnika u skladu s kompetencijama, iskustvom i položenim ispitima”, smatra Đonko.
Navodi da je od Odbora državne službe za žalbe, predsjedavajućeg odbora Pere Martinovića dobio šutnju, a nakon 110 dana odbijenicu koju potpisuje Elfada Gutić, članica odbora.
“Nakon što sam podnio zahtjev za inspekcijski nadzor Federalnoj upravnoj inspekciji Ministarstva pravde FBiH, predmet je dodijeljen federalnom upravnom inspektoru Irenku Martinoviću, sinu predsjedavajućeg Odbora, koji se proglašava nenadležnim. Umjesto da provede inspekcijski nadzor ili, ako je nenadležan kako navodi, proslijedi predmet nadležnom tijelu, on meni pojašnjava da odustanem od žalbe, uvjeravajući me da rukovoditelj ima pravo raspoređivati službenike kako želi, tvrdeći da: ‘Aktualna sudska praksa, kroz niz presuda, ističe da nedvosmisleno, bez obzira na različite okolnosti, proizlazi da poslodavcu treba omogućiti da službenike raspoređuje na radna mjesta za koja smatra da će na njima najbolje odgovarati potrebama službe…’”, navodi dalje Đonko.
