Migrantski pohod na EU je alarmantan. Dosegnut nivo iz 2015.!

U Holandiji je smrt tromjesečne bebe u registracionom centru za tražioce azila šokirala zemlju. Vlada je tokom ljeta pristala da više širi sklonište migranata po cijeloj zemlji, ali je nekoliko lokalnih zajednica odbilo uzeti svoj dio. 

Nakon što je zatišje u dolascima uklonilo vrelinu debata tokom pandemije, antiimigrantsko raspoloženje ponovo raste zajedno s brojkama. 

U Austriji je vlada pod pritiskom antiimigrantskih opozicionih političara dok se države bore da osiguraju smještaj za sve veći broj ljudi koji traže zaštitu. 

Najnoviji podaci pokazuju da je u julu broj zahtjeva za azil u EU dostigao više od 70.000 treći mjesec zaredom, slično izbjegličkoj krizi iz 2015. godine, prema podacima Agencije EU za azil. 

Od tada je nekoliko pojedinačnih zemalja EU prijavilo još veći broj. Oni dolaze na  4,31 miliona ukrajinskih izbjeglica koje su se registrirale u EU od izbijanja rata i koje ne moraju prolaziti kroz istu proceduru azila. Više Ukrajinaca će vjerovatno ove zime potražiti sklonište u EU, kako se uslovi pogoršavaju, navodi se u dokumentu koji je pripremila Češka Republika, koja je na čelu rotirajućeg predsjedavanja Vijećem EU.

Može li se išta učiniti prije nego što bude prekasno ili će Brisel obratiti pažnju tek kada EU ponovo bude u potpunoj vanrednoj situaciji? 

Uprkos godinama pokušaja, nastojanja da se osmisli jedinstveni odgovor EU uglavnom su propali. Sjeverne i zapadne zemlje zabrinute su zbog kretanja migranata iz primorskih država u koje stižu, dok mediteranske zemlje insistiraju na obaveznom sistemu preraspodjele tražilaca azila koji iskrcavaju na njihove obale. 

Mađarska, Poljska i Austrija se, u međuvremenu, odlučno protive bilo kakvoj obaveznoj alokaciji. 

Kada početkom sljedeće godine švedska vlada koju podržavaju desničari preuzme rotirajuće predsjedavanje Vijećem od Čeha, malo je vjerovatno da će podsticati mjere kako bi se osiguralo da sve zemlje preuzmu svoj pravičan udio. 

Belgija neće uspjeti da migracije stavi na dnevni red EU "jer mnoge zemlje žele da ih drže podalje", rekao je Theo Francken, bivši belgijski državni sekretar za azil i migracije, koji je sada član opozicije. "Jedini način da se to promijeni je kada  Njemačka ponovo upadne u ozbiljne probleme", dodao je.

De Moor, međutim, tvrdi da postoji rastući osjećaj hitnosti problema migracija na evropskom nivou i da je odlučan da se založi za promjene.

"Neke zemlje već pojačavaju kontrolu unutrašnjih granica", kaže on. "Ovo je iz čistog očaja. U međuvremenu, tragedije se dešavaju na vanjskim granicama Evrope. Ako ne uspijemo u reformi migracija, vrlo sam pesimističan po pitanju budućnosti". 

Drugi dijele taj pesimizam. Gerald Knaus, austrijski stručnjak za migracije koji je bio ključan u osmišljavanju sporazuma o izbjeglicama između EU i Turske potpisanog 2016. godine, rekao je: "Zajednička evropska vanjska politika na granici je odbijanje". 

Mnoge zemlje EU to rade bez da se iko žali, rekao je, a ukupna slika će se vjerovatno samo pogoršati novim prilivom izbjeglica iz Ukrajine. "Niko se u Evropi ne priprema za ovo", upozorio je Knaus.