Među ruskim vojnicima najmanje je Rusa iz velikih gradova

A. Hadžić

Prijatelj Politicki.ba, Tuzlak koji živi u Ukrajini, jutros rano nam se javio sa informacijama koje potvrđuju većinu medijskih informacija koje slušamo ovih dana.

"Tačno je da Rusi razaraju iz zraka, ali njihova pješadija ne zna šta će sa sobom. Mnogi dezertiraju, čak se dobrovoljno predaju. Jutros je objavljena informacija da je do sada poginulo oko 35.000 ruskih vojnika.

Među "rašistima" kako zovu vojsku koju, uglavnom čine Rusi, Čečeni i Dagestanci, najmanje je Rusa iz Moskve i drugih velikih gradova Rusije.

Onaj dio njihove vojske koju u narodu zovu "orci" su plaćenici iz malih država kakva je Jakutija, Halmakija, Burjatija i druge.

Naše službe presreću njihove razgovore iz kojih se vidi očaj ruske prevare tih ljudi. Obećali su im platu po 6.000 rubalja, a isplatili im po 300 rubalja", tvrdi za Politicki.ba naš prijatelj, inače, angažiran u jedinicama TO Ukrajine.

Trenutno je nekoliko dana na dopustu i kaže nam da je ovu noć proveo u skloništu jer su ruski projektili ispaljivani na njegov grad.

"Imam dugogodišnje prijatelje u Rusiji, čujemo se povremeno. Ljudi se kriju, ne žele da ih mobiliziraju i pošalju u rat sa Ukrajinom. Ne zna se, kažu, ko će vas presresti na ulici i privesti u službu zaduženu za mobilizaciju.

Kažu mi da je do sada, što se zna, u Rusiji zapaljeno 37 takozvanih vojnih odsjeka u kojima je izgorjela dokumentacija o vojno sposobnim ljudima".

Na pitanje da li se u gradu u kome živi i ostalim gradovima koji nisu pod kontrolom ruskih snaga mogu nabaviti osnovne životne namirnice, naš sagovornik nam kaže da "nije sve kao prije" ali da namirnica ima.

"Jučer sam bio obradovan kad sam u prodavnici u kojoj se, inače, snabdjevam, naišao na kuhinjsku morsku sol proizvedenu u Solani na Pagu.

Ni malo se ne brinem kako ću preživjeti, jer imam bosansko iskustvo preživljavanja.

Ono što me čini nesretnim su zločini koje su ruski vojnici počinili nad ukrajinskim civilima. Nikad se neće saznati koliko je cijelih porodica ubijeno. Ubijali su ih u stanovima, u automobilima, na ulici, u skloništima. Samo Bog zna koliko se mrtvih ljudi nalazi pod ruševinama zgrada.

Teško da će se ikad pronaći tijela mnogih ubijenih".

U gradu Hersonu, kaže nam ovaj Tuzlak, Rusi, građanima koji nisu uspjeli napustiti grad, dijele humanitarnu pomoć sa isteklim rokom trajanja, što ljudi odbijaju primiti i skoro svakodnevno izlaze na demonstracije.