Bivši sudija Ustavnog suda BiH i prvi ministar pravde Federacije BiH Mato Tadić potvrdio je u intervjuu za Večernji list da je hrvatska delegacija u Dejtonu bila svjesna da usvojeni tekst Ustava BiH ne propisuje da član Predsjedništva BiH, koji je Hrvat, mora biti izabran glasovima Hrvata.
Ovime je Tadić opovrgnuo široko rasprostranjeno uvjerenje da je u Dejtonskim ustavom utvrđeno da Hrvat u Predsjedništvu BiH mora biti izabran glasovima Hrvata, Bošnjak glasovima Bošnjaka, a Srbin glasovima Srba, i da je to kasnije izigrano, kako je jednom bitnom prilikom ustvrdio hrvatski premijer Andrej Plenković.
Istina je da je hrvatska delegacija u Dejtonu pokušala da definiše stvari tako, ali nije uspjela. Tadić je, za razliku od drugih, dovoljno iskren da to prizna.
Propust ili neuspjeh hrvatske delegacije
Na konstataciju novinara Večernjeg lista da “Predsjedništvo BiH nije do kraja riješeno u Daytonu” i zatim pitanje kako gleda na “manjkavosti tog dijela Ustava, posebno u kontekstu ravnoteže moći među narodima”, Tadić kaže:
“Moram reći da smo uočili opasnost koja se može pojaviti, i koja se nažalost i dogodila, oko izbora člana Predsjedništva - Hrvata iz Federacije. Jedan dan imali smo razgovor o toj temi kod gospodina Izetbegovića, tada predsjednika Predsjedništva BiH, na kojem smo bili Zubak i ja te prof. Kasim Trnka. U raspravi koja je vođena o toj temi mi smo tražili preciziranje odredbe tko može glasati za Hrvata, a tko za Bošnjaka. No predstavnici međunarodne zajednice rekli su da to ne bi trebalo stavljati u Ustav, nego da se to može riješiti drugim propisima, zakonom. Izetbegović je rekao da se ne brinemo zbog toga jer njima ne pada na pamet da nam biraju člana Predsjedništva.” (Podvukao H. I.)
Podvučeni dio Tadićeve izjave potvrđuje i Jim O’Brien, član američke delegacije.
U tekstu Dejtonski ustav BiH, O’Brien o dejtonskim pregovorima u pogledu izbora članova Predsjedništva BiH piše: “Različite strane su tražile dodatna jamstva i postavile zahtjev da svakog člana Predsjedništva izabere klub najveće stranke povezane sa odgovarajućom etničkom skupinom.”
O’Brien zatim veli da bi tako definisan način izbora “Predsjedništvo stavio pod nacionalističku kontrolu”. Na kraju, veli on, “međunarodni pregovarači su odbacili ovaj posljednji prijedlog kao nespojiv s činjenicom da je [Dejtonski] sporazum dogovoren pod međunarodnim pokroviteljstvom i da se tvrdilo da se njime uspostavlja demokratski sistem.” (Podvukao H. I.)
Upućeni kontra neupućenih
Dakle, O’Brien i Tadić tvrde da je traženo preciziranje odredbe o načinu izbora članova Predsjedništva s ciljem da se osigura legitimno predstavljanje konstitutivnih naroda. Također, obojica kažu da je to odbila međunarodna zajednica.
S time da Tadić tvrdi da je ostavljen prostor da se legitimno predstavljanje osigura putem zakona, dok O’Brien tvrdi da su legitimno predstavljanje u Predsjedništvu međunarodni pregovarači potpuno odbacili iz principijelnih razloga. Drugim riječima, dok Tadić smatra da stvari nisu precizirane, O’Brien smatra da su precizirane, ali ne onako kako bi željela hrvatska strana.
U svakom slučaju, svjedočeći o pokušaju hrvatske delegacije u Dejtonu da “precizira” odredbe o izboru članova Predsjedništva BiH, Tadić je pobio predsjednika Hrvatske Zorana Milanovića, koji je nedavno kazao kako se ne slaže s time “da u Dejtonu stvari nisu definirane dovoljno jasno”. Milanović smatra da su stvari Dejtonom “definirane jasno”, u korist hrvatske strane, i da je jedini problem u tome što se, kako on veli, “krade, potkrada i otima”.
Osim Tadića, ovu Milanovićevu tvrdnju je nedavno pobio i bivši ministar vanjskih poslova Miro Kovač, kazavši o dejtonskim pregovorima: “Da se tada preciziralo kako se bira hrvatski član Predsjedništva bilo bi sve drugačije.”
To znači da ne stoji ni tvrdnja aktuelnog hrvatskog ministra Gordana Grlića Radmana da je “Dejtonski sporazum izmijenjen na štetu Hrvata čime je omogućeno da im, primjerice, člana Predsjedništva BiH biraju drugi narodi”. Kada bi ga pitali koja konkretna odredba Dejtonskog ustava je izmienjena, Grlić Radman ne bi znao navesti, jer, za razliku od Tadića i Kovača, nema pojma o čemu govori.
