Lučić brutalno razotkriva Čovićevu kriminalnu hobotnicu

U manirima iskusnog partijskog radnika krajem 90-tih je koristeći memorandume i pečate HDZ-a znao pisati o sjednicama i odlukama koje se uopće nisu održale. Dokument pokazuje kako je u sjanuaru 1998. godine potpisavši se kao predsjednik GO HDZ-a nastavio s praksom iz ranijeg totalitarnog sistema te se bez imalo okolišanja u svom dopisu broj GO-010/98 obratio/naredio predsjedniku Višeg suda Mostar gosp. Vjekoslavu Lovriću da privremeno obustavi sudske aktivnosti transformiranja vlasništva za preduzeća; Tehnoplin Mostar, GP Vranica Mostar, Tiskara F Miličević Mostar, Energopetrol Mostar, GP Hercegovina-niskogradnja Mostar, Žitopromet Mostar, Projektant Mostar, Hercegovina-auto Mostar.  Radilo se o najvećim i najzanimljivijim privrednim subjektima Hercegovine nad kojima su  Čović i njegovi nalogodavci htjeli imati potpunu kontrolu. Zanimljivo od suda nije zatraženo obustavljene aktivnosti na transformiranju vlasništva u preduzeću SOKO u kojem je upravo Čović provodio transformaciju vlasništva po modelu koji je odgovarao toj interesnoj grupi da više milionski vrijedne nekretnine steknu za nekoliko hiljada konvertibilnih maraka te onda prodaju za stotine puta veće iznose.

Kako je certifikatima opljačkao  branitelje!

Uz činjenicu da je u presudnim historijskim trenucima bio na drugoj strani – strani agresora posebno boli što je opljačkao branitelje omogućivši svom krugu „menadžera“, prijatelja, rodbine i kumova novčana sredstva koja su korištena za kupovinu certifikata po cijeni od 2-3% nominalnog iznosa. Prihodi koje je SOKO imao od poslovanja s HVO upućivao je na nerezidentne račune fizičkih osoba u Croatia banka d.d. podružnica Metković koji su upravo taj novac koristili za kupovinu certifikata. Zanimljivo je da je zamjenica direktora podružnice bila gđa. Kolobarić žena Branka Kolobarića i kuma Dragana Čovića.

Čoviću je stvarni prioritet kroz cijelu karijeru bio kreiranje lične moći te kontrola javnih resursa na način da kroz kontrolu nad javnim preduzećima, agencijama i ministarstvima u područjima s hrvatskom većinom (npr. energetika, telekomunikacije, infrastruktura), osigurava vlastite finansijske interese te stranačke elite i s njom povezanih privatnih tvrtki.

Bez obzira na svu kontrolu koju ima i koju održava nad političkim sistemom što mu je do sada omogućilo dugogodišnje izbjegavanje pravosudnog procesuiranja za brojne afere iz prošlosti, od privatizacije SOKOL-a do različitih optužnica koje nikada nisu dobile sudski epilog činjenica je da djela koja su ratno profiterstvo ne zastarijevaju.

Zašto su nestajali dokazi u postupcima protiv Čovića i saradnika!

Pored teme SOKO (o kojoj se dosta piše zadnjih dana) ne treba zaboraviti ni druge Čovićeve projekt iz perioda 2000-tih godina (MONDO – predsjednik upravnog odbora, Hercegovačka banka – član upravnog odbora, ...) a koji su odigrali presudnu ulogu u umanjenju prava hrvatskom narodu i s druge strane enormnom bogaćenju Čovića i njegove grupe.

MONDO predstavlja jedan od najkontroverznijih i najzagonetnijih subjekata u poslijeratnoj historiji  Hercegovine. Društvo nije funkcioniralo kao klasično tržišno preduzeće s proizvodnjom ili uslugama, već kao političko-finansijski instrument kroz koji je preusmjeravan javni i budžetski novac. MONDO je preuzeo opremu, vozni park, finansijska sredstava koja su pripadala institucijama nakon formalnog gašenja administrativnih tijela "Hrvatske Republike Herceg-Bosne". Kada je osnovana Hercegovačka banka, MONDO je postao i dioničar bez stvarnih doznaka novca. Prema dostupnim izvještajima 216 miliona maraka koje je doznačila Republika Hrvatska je prusmjereno u privatna društva povezana s Čovićem i njegovom grupom.

Dragan Čović je krajem 1990-tih i početkom 2000-tih godina koristeći svoju političku i finansijsku moć koja je proizlazila iz doznačenih sredstava Republike Hrvatske koju je kontrolirao on i manji broj osoba koje je odabrao i postavio na ključna mjesta u institucije (ministarstva, agencije, …), javna preduzeća (Elektroprivreda, HT, …), privredne subjekte (SOKO, MONDO, Hercegovačka banka, ….) prema stvarnim podacima (dostupni kod tužilaštva, finansijske policije i drugih institucija) novac koristio i za kupnju nekretnina/pokretnina  sudijama, tužiocima, finansijskim policajcima i poreznim službenicima, te pripadnicima akademske zajednice.

Naravno da su mu tu „darežljivost“ u periodu od 2000-tih do danas vratili kroz postupke u kojima su izgubili dokaze, promijenili presude, krivična djela prikazali kao nešto što je normalno, omogućili akademsko napredovanje i sve ostalo što se može pročitati ovih dana.