“Oh, hvala vam puno na divnim vijestima!!”
Kada je stigao kući, prvo je poruku poslao roditeljima i prijateljima, a zatim otvorio Atlas i tražio Beograd. Glavni grad Jugoslavije mu je bio veliki, zato se radovao otkrivanju novog mjesta, gdje bi trebao boraviti nekoliko godina. Kada je dobio vizu i odletio za Beograd, prvo je morao naučiti jezik, a onda su ga čekale studije medicine. Tokom predavanja volio je da šeta parkovima i uz rijeku Savu sa drugim studentima, isprobavao domaću kuhinju i upoznao nove ljude i kasno noću pisao pisma svom domu, piše Senzor.ba.
Kada je 1989. diplomirao i napustio glavni grad, otišao je u Sarajevo na specijalizaciju. Mladi palestinski doktor Mohamed el Ran brzo se integrisao u sarajevski način života, jer je već savladao jezik i Sarajlije su ga odmah prihvatile kao svog, iako ni oni ni doktor nisu znali šta će se desiti za dvije godine. Kada je započela agresija na BiH, Muhamed je odlučio ostati sa svojim prijateljima i postao jedan od rijetkih hirurga koji su operisali na područjima Pofalići i Velešići. Rad u ratnim uslovima u okolnom gradu nije bio lak, ali uz dobru količinu strpljenja i genijalnosti mladi hirurg je spasio živote mnogih ranjenih ljudi, te se zauvijek upisao u srca građana Sarajeva.
