Lagumdžija: Genocid počinje riječima, ne oružjem

Rezolucija je imala za cilj da bude u funkciji jačanja međunarodnog prava u vremenu u kojem smo svjedočili masovnim i brutalnim ubijanjima civila u Gazi, za koja je u toku suđenje za zločin genocida, ubijanju civila u Ukrajini i mnogim drugim dijelovima svijeta gdje su očigledno narušena osnovna ljudska prava i počinjeni nekažnjeni zločini.

Kada je sjećanje ukorijenjeno u međunarodne okvire, ono je barem donekle zaštićeno od političkih manipulacija. Kada je istina ukorijenjena u multilateralnim obavezama, postaje otpornija na poricanje. A kada je sjećanje povezano sa strateškim politikama i akcijama, ono postaje alat prevencije.

Danas poricanje genocida i historijski revizionizam nisu marginalni fenomeni. Oni su organizovani, pojačani i često korišteni kao politički alat. Svjedočimo ne samo poricanju, već i onome što se može nazvati fazom trijumfalizma, gdje se osuđeni ratni zločinci glorifikuju, a sudski utvrđene činjenice otvoreno osporavaju.

Očigledno je da se ponovo bude politike presuđene u Hagu, čiji ključni promotori ni do sada nisu naučili da je poricanje i relativiziranje genocida i drugih zločina proizvodnja dugoročne nesreće, prvenstveno vlastitom narodu, te produžavanje života mržnje koja vodi ka novim zločinima.

Historija nam je pokazala da genocid ne počinje oružjem, već riječima. Holokaustu je prethodila sistematska dehumanizacija Jevreja. U Ruandi su Tutsi označeni kao štetočine koje treba istrijebiti. U Bosni i Hercegovini Bošnjaci su prikazivani kao okupatori, ekstremisti i prijetnja koju treba eliminisati. Riječi su stvorile uslove za nasilje, a dehumanizacija je legitimizovala genocid.

Zato je važno podstaći integraciju sjećanja na Srebrenicu u programe prevencije genocida. Potrebno je zagovarati pojačanu saradnju između Kancelarije specijalnog savjetnika za prevenciju genocida i država članica u suzbijanju poricanja i govora mržnje. Neophodno je kreirati obrazovne setove alata i omogućiti globalnu dostupnost digitalnim arhivima.

Presude treba preseliti iz sudskih dosijea u obrazovne programe. Potrebno je formirati kontinuirana izvještavanja o trendovima poricanja genocida kao indikatorima ranog upozorenja te razvijati strukturirana partnerstva između memorijalnih institucija i tijela UN-a. Lista konkretnih akcija ovim tek počinje.

Srebrenica Outreach projekat i inicijativa da se Memorijalni centar pozicionira kao stalni, kontinuirani centar refleksije i političkog angažmana predstavljaju viziju usmjerenu ka budućnosti. Vjerujem da je i ova konferencija dio te vizije.

Dakle, ovaj skup vidim kao još jedan kamenčić u mozaiku sveukupnog obrazovanja za budućnost i preventivnih mjera protiv regionalne nestabilnosti i ponavljanja zločina i projekata kojima je presuđeno u Hagu.

Zato vjerujem da će današnji razgovori i refleksije doprinijeti oblikovanju održivog, principijelnog i akcijom vođenog okvira UN-a – od sjećanja i obrazovanja, preko istine i pravde, odgovornosti i djelovanja, do prevencije i pomirenja.