Najveći strah Ukrajinaca, kada se povlači paralela s Dejtonom, odnosi se na dugoročnu slabost institucija i trajnu nefunkcionalnost države.
U kolumni objavljenoj u jednom ukrajinskom listu povučena je paralela između okolnosti u kojima je delegacija Republike Bosne i Hercegovine potpisala Dejtonski mirovni sporazum i aktuelnih mirovnih pregovora koji se vode u vezi s ratom u Ukrajini.
Kako navodi autor teksta, poređenje procesa traženja mira u Ukrajini s Dejtonom postaje sve učestalije, budući da se brojni elementi iz oba sukoba podudaraju, uključujući ulogu velikih sila, teritorijalna osvajanja, etničke napetosti i ogromne civilne žrtve,
„Dok administracija Donalda Trumpa traži načine da okonča rat između Rusije i Ukrajine, Dejton se često spominje kao model – primjer kako američka moć, potkrijepljena pritiskom, može dovesti do završetka i naizgled nerješivih sukoba. Poređenje je privlačno, jer oba rata obilježavaju borbe za teritorij, etničke pritužbe, geopolitika velikih sila i stradanje civila“, piše Kyiv Post.
Međutim, za ukrajinsku javnost Dejton prije svega predstavlja upozorenje, a ne jasan putokaz ka trajnom miru.
„Istina je da je zaustavljeno ubijanje, ali je istovremeno legitimizirano etničko čišćenje, nagrađena agresija i stvoren politički sistem koji se smatra duboko disfunkcionalnim, zbog složene i etnički podijeljene državne strukture nametnute tim sporazumom“, navodi Kyiv Post.
Najveći strah Ukrajinaca, kada se povlači paralela s Dejtonom, odnosi se na dugoročnu slabost institucija i trajnu nefunkcionalnost države.
„Bosna i Hercegovina je kao žrtva sukoba napravila najveće ustupke. Prije rata bosanski Srbi su kontrolirali približno trećinu teritorije, dok im je Dejtonom dodijeljeno 49 posto. Sporazum je praktično potvrdio rezultate etničkog čišćenja, stvarajući entitet zasnovan na masovnim zločinima, uključujući genocid u Srebrenici, počinjen svega nekoliko mjeseci ranije. Predsjednik Alija Izetbegović potpisao je sporazum pod ogromnim pritiskom, svjestan da iscrpljena zemlja nema snage za nastavak rata, ali i da se time prihvata duboka nepravda“, piše Kyiv Post.
Kao ključna razlika ističe se pristup administracije Billa Clintona u odnosu na današnji način djelovanja administracije Donalda Trumpa.
„Bill Clinton je bio lično uključen u dejtonske pregovore, uz snažnu podršku iskusnih diplomata poput Richarda Holbrookea i široku međunarodnu koaliciju. Nasuprot tome, Trump vanjsku politiku vodi transakcijski, kroz prizmu dogovora, uz promjenjivu i često nedovoljnu posvećenost Ukrajini. Njegov tim nema diplomatu sličnog iskustva, vještina i upornosti kakve je imao Holbrooke“, navodi se u tekstu.
U kolumni se zaključuje da iskustvo Dejtona pokazuje kako mirovni pregovori često samo formaliziraju stanje na terenu, posebno u trenutku kada je jedna strana iscrpljena, a cijena nastavka sukoba postane previsoka.
