Spomenik kralju Tvrtku I Kotromaniću, koji je u noći s 28. na 29. august postavljen ispred zgrade Predsjedništva BiH u Sarajevu, već je izazvao brojne polemike i rasprave u javnosti, te je, kako je istakao i historičar Husnija Kamberović, postao instrument za nove političke manipulacije i podjele u BiH.
Iako se tokom traženja idealne lokacije za spomenik najviše pričalo o dozvolama i saglasnostima, prije svih Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika BiH, nakon postavljanja kipa gradonačelnica Sarajeva Benjamina Karić nije dala adekvatan odgovor na pitanje da li postoje, te kakve su dozvole dobijene za postavljanje ovog spomenika, piše Žurnal.info.
Ove teme kratko se dotakao akademski kipar Stijepo Gavrić, autor spomenika: "Najviše osjećam umor, ali osjećam i zadovoljstvo jer poslije toliko čekanja, poslije skoro izgubljene nade, nađe se rješenje i postavljen je na pravom mjestu – doduše s privremenom dozvolom, ali je tu."
Ovaj navod kipara Gavrića nametnuo je brojna pitanja – od toga kakva je to dozvola i šta ona podrazumijeva, preko pitanja ko ju je dao, pa sve do toga na koji vremenski rok je data dozvola.
Odgovor na ova pitanja potražili smo kod člana Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika BiH Faruka Kapidžića, koji je na društvenim mrežama djelimično dao odgovore. Iz razgovora s njim saznajemo da zapravo i dalje ne postoji saglasnost ove komisije, ali da je pronađena zakonska mogućnost da se komisija zaobiđe.
U tom smislu, veliku ulogu imao je načelnik Općine Centar Srđan Mandić, puno veću nego što je to istakla gradonačelnica Karić napisavši kratko da je Mandić "u skladu sa svojim nadležnostima dao doprinos u izboru lokacije".
Ipak, krenimo redom. Nakon što je najavljeno da će Grad Sarajevo finansirati i krenuti u realizaciju ovog projekta, nametnulo se nekoliko pitanja. Prije svega, kako će taj spomenik izgledati. Prema riječima Faruka Kapidžića, gradonačelnica Karić mu je prišla tražeći pomoć.
"Imali su jedan draft konkursa za koji sam joj rekao da nije bio dobro postavljen. Rekao sam joj da se mora dati i cijena koštanja spomenika, a ona je rekla da Grad Sarajevo može izdvojiti 250.000 KM i da ne može više. Što se tiče sastava žirija, zamolila me je da budem predsjednik žirija. Ja sam se angažovao oko pisanja teksta konkursa i dobili smo sedam radova, malih modela", govori za Žurnal Kapidžić, ističući kako je odabrano najbolje rješenje, najviše zbog simbolike koju nosi.
Međutim, problem je nastao kada se trebalo dobiti odobrenje za mjesto postavljanja spomenika. Podsjetimo, već se pisalo kako članica Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika BiH Anđelina Ošap Gaćanović nije bila saglasna s tim da se spomenik postavi ispred zgrade Predsjedništva BiH.
"Njeno obrazloženje je bilo da se ne može zvati bosanski kralj Tvrtko I Kotromanić, jer je on srpski kralj. To je ta jedna duboka politička ofanziva iz Beograda, njihovog SANU-a. Jednostavno se ne da da ovdje išta bosansko ima", mišljenja je Kapidžić.
Nakon toga se krenulo razmišljati o drugim potencijalnim lokacijama – od trga ispred zgrade Parlamenta BiH, preko trotoara na Marindvoru, pa sve do Pofalića, za šta je Grad Sarajevo već i potrošio nekoliko hiljada maraka, o čemu smo pisali.
