Četvrta ratna zima u Ukrajini ogolila je činjenicu da se ovaj sukob sve manje vodi u rovovima, a sve više na prostoru izdržljivosti. Sudbina Pokrovska – grada koji je mjesecima odolijevao ruskom pritisku – pokazao je kako kombinacija zimskih uvjeta, energetskih udara, iscrpljenosti ljudstva i usporene vojne pomoći Zapada može naglo proizvesti lom koji mijenja dinamiku čitave linije fronta.
U trenutku kada se odbrana Pokrovska navodno urušava, postalo je jasno da rat ulazi u novu fazu: fazu u kojoj više nije odlučujuće ko može osvojiti nekoliko kilometara rovova, nego ko može izdržati ritam, cijenu i iscrpljenost.
U javnosti se isprva učinilo da je Washington proizveo novi američki plan od 28 tačaka za okončanje rata, okvir koji bi, prema prvim medijskim tumačenjima, nacrtao budućnost rata u granicama kompromisa, nadzora i realpolitike. No, nekoliko dana kasnije ispostavilo se da taj dokument nije bio proizvod američke administracije, nego ruska aktivna mjera, „spisak želja“, plasiran kako bi se izazvala konfuzija i panika, te vješto zamijenila za američku politiku.
Drugim riječima: dokument je stigao do američkih ruku, ali nije nastao u Washingtonu. Kremlj ga je poslao kako bi ga se pogrešno percipiralo kao službenu američku platformu, računajući na činjenicu da u trenutnoj administraciji postoje pukotine, nesporazumi i nedostatak discipline. Ili kako su američki zvaničnici sami rezimirali: „Ovo je ruska operacija utjecaja, a ne američka politika.“
Ipak, iako dokument nije autentičan američki proizvod, njegova medijska eksplozija otkrila je nešto podjednako važno: Zapad je već ušao u fazu u kojoj se rješenja rata sve manje traže na frontu, a sve više u diplomatskim i administrativnim okvirima. Brisel je reagirao brzo i nervozno jasno iskazujući nezadovoljstvo što je Evropska unija opet ostavljena po strani u procesu u kojem želi imati vodeću ulogu.
Bez obzira na to što je „plan“ formalno ruski, činjenica da je uopće mogao izgledati uvjerljivo kao potencijalna američka platforma govori mnogo o atmosferi u kojoj se raspravlja o budućnosti rata: o iscrpljenosti, o nervozi, o strepnji od dugotrajnog konflikta i o osjećaju da se konture budućeg mira — stvarnog ili nametnutog — već polako crtaju u hodnicima Washingtona, Bruxellesa, Moskve i Kijeva.
A moguće konture, u ovom trenutku, izgledaju otprilike ovako:
Scenarij 1: “Ružni mir”: kompromis koji niko ne želi, ali svi mogu prihvatiti (umjerena vjerovatnoća)
U prvoj od tri putanje, rat bi se završio onim što bismo mogli nazvati ružnim, ali stabilizirajućim mirom. To je mir koji se ne potpisuje s osjećajem pobjede, nego sa sviješću o neophodnosti. U takvom ishodu Ukrajina bi pristala na gubitak dijela teritorija, posebno onih područja koja su već pod ruskom kontrolom.
Rusija ne bi dobila formalno priznanje svojih aneksija, ali bi dobila ono što je najvažnije – vrijeme da učvrsti realnost koju je stvorila silom. Ukrajina bi zauzvrat dobila sigurnosne garancije čvršće od ičega što je imala do sada, pristup evropskim strukturama ubrzan političkom voljom Zapada i dugoročnu modernizaciju svojih odbrambenih kapaciteta. Takav mir bio bi svojevrsna verzija Dejtona: sporazum koji ne ispunjava sve moralne kriterije, ali koji zaustavlja dugotrajnu destrukciju.
Scenarij 2. “Nametnuti mir”: završetak nakon vojnog kolapsa (niža, ali rastuća vjerovatnoća)
Druga putanja mnogo je tmurnija. Ako se dinamika Pokrovska ponovi na više mjesta, rat bi mogao kliziti prema fazi u kojoj će Ukrajina izgubiti sposobnost organiziranog otpora, kako tvrde američki zagovornici ovog rješenja. U takvoj situaciji pregovori bi se vodili iz pozicije nemoći. Nije teško zamisliti šta bi to značilo: brzi pad dodatnih gradova, povlačenje prema Dnjepru, gubitak industrijskih zona, možda i prijetnju obali Crnog mora.
To bi bio kraj nalik kapitulaciji, trenutak u kojem se pregovara samo o tome kako preživjeti, a ne o tome kako očuvati teritoriju. U tom scenariju spomenuti 28-tačkovni plan postao bi jedina dostupna arhitektura mira, a njihov ton ne bi više bio diplomatski nego tehnički: kako stabilizirati ono što je ostalo od ukrajinske državnosti.
