Kako javljaju hrvatski mediji, jutros rano u Francuskoj u Port la Nouvellu preminuo je general Ante Roso, prvi hrvatski general zbora.
Ante Zorislav Roso rođen je 25. aprila 1952. u Osijeku, a porijeklom je iz Ljubuškog u Hercegovini. Tokom vremena bivše Jugoslavije bio je politički emigrant i pripadnik francuske Legije stranaca.
Uoči agresije na Republiku Hrvatsku vratio se u domovinu, gdje je, u saradnji s drugim bivšim legionarskim pripadnicima, organizirao i obučio elitne jedinice Hrvatske vojske. Te su jedinice izvršavale neke od najzahtjevnijih zadaća tokom rata, navode hrvatski mediji.
Roso je bio prvi komandant bojne "Zrinski", prve specijalne jedinice Hrvatske vojske, kojom je neposredno komandovao Franjo Tuđman. Prema zvaničnoj biografiji od 13. januara 1992. godine do 15. oktobra 1993. godine bio je pomočnik načelnika za specijalne jedinice Glavnog stožera Hrvatske vojske.
Bio je jedan od komandanata u Operaciji Gusar, popularno nazvanoj operacija Maslenica (januar 1993. godine). Tokom akcije hrvatski vojnici i policajci oslobodili su zadarsko zaleđe, Masleničko ždrilo i aerodrom u Zemuniku, a naknadno je oslobođena i brana Peruća.
KOMANDOVAO SNAGAMA HVO-a
Baš kao i posljednjih dana često spominjani general Stanko Sopta, i ratni put generala Ante Rose bio je izuzetno važan haškim tužiteljima u dokazivanju međunarodnog karaktera sukoba u BiH odnosno hrvatske agresije na BiH.
Naime, Anto Roso je 15. oktobra 1993. godine razriješen dužnosti u Hrvatskoj vojsci nakon što je podnio zamolbu za odlazak na ratište u BiH. To se i dogodilo pet dana kasnije.
Početkom novembra, po naredbi predsjednika Franje Tuđmana, dolazi do promjena u ustrojstvu Glavnog stožera HVO-a. Naime, na poziciji načelnika Glavnog stožera HVO-a Slobodana Praljka je 9. novembra 1993. godine zamijenio Anto Roso. Kako je došlo do ove promjene u svojim memoarima objasnio je general HV-a Martin Špegelj, poznat kao arhitekta tajnog naoružavanja Republike Hrvatske.
"Tako je u bivšu Ratnu salu na prvom katu Ministarstva obrane Republike Hrvatske u Zagrebu general Bobetko 7. studenoga 1993, nakon završetka radnoga vremena, pozvao članove Glavnog stožera Hrvatske vojske i načelnike svih njegovih odjela, te generale Antu Rosu i Miljenka Crnjca, pomoćnika načelnika Odjela za logistiku Ljubu Ćesića Rojsa, te HDZ-ove dužnosnike Dragu Krpinu, načelnika Političke uprave MORH-a, i Ivana Tolja, koji je također obavljao tu dužnost u raznim razdobljima; prisutan je bio i admiral Davorin Domazet. Bobetko je otvorio sastanak čitanjem zapovijedi predsjednika Tuđmana o ustrojavanju Glavnog stožera HVO-a. U nj su ušli navedeni časnici Hrvatske vojske, s Antom Rosom kao zapovjednikom, te Drago Krpina, a Goran Dodig, službenik u Ministarstvu obrane RH, i Josip Juras, pomoćnik ministra obrane, određeni su za vezu toga stožera s ministrom obrane Gojkom Šuškom i predsjednikom Tuđmanom", navodi Špegelj u svojim memoarima.
Ove promjene izvršene su sa ciljem da hrvatske snage u BiH konačno slome otpor Armije RBiH. Pripreme za to su počele nešto ranije, a imenovanje Rose je imalo za cilj konačnu provedbu tih ciljeva.
Nakon ovih aktivnosti dolazi i do povećanja obima angažovanja snaga i sredstava Hrvatske vojske (posebno specijalnih snaga Glavnog stožera Hrvatske vojske) na području Republike BiH, a posebno prema teritoriji općine Gornji Vakuf, čije osvajanje su smatrali ključnim u Srednjoj Bosni te intenziviranja napadnih djelovanja.
Tri dana ranije, na sastanku u Zagrebu, 6. novembra, definisan je osnovni cilj, koji je podrazumijevao osvajanje Gornjeg Vakufa što prije, blokiranje Bugojna, uspostavu veze sa Novim Travnikom i sprečavanje "pada" Novog Travnika“ i kako bi se time osigurala kompaktnost teritorije paradržavne tvorevine HRHB. Ministarstvo odbrane Republike Hrvatske je bilo zaduženo za kompletnu pomoć hrvatskim snagama na teritoriji RBiH u vođenju oružane borbe protiv armijskih snaga.
